Tag: književnost
Sticky
PLAVE SUZE
On 19 марта, 2022 | 0 Comments
"Godinama su kapljale,Padale,Lile,Iza svakog osmjeha pokapanim utrnutim crvenilom,čulo se: "Nije mi ništa".Lilelu su, niau se zauatavljale, mlave suze.Modro lice na koje au osgavile otiske nisammpokazivala cinicimankoji su gljmatali prijatelje.One su ausrizale jeda drugu i stwzale srce kao da će u kamen da ga pretvore i bolom mačetom da ga smrakaju.Lile au nannepravdu,Kad se tuge slabijih [...]
Pročitaj više
Mehanička bol i gola duša u dahu bivstvovanja
On 8 априла, 2020 | 0 Comments
Hibridizacija odlomaka romana:" Proljeća Ivana Galeba", autora Vladana Desnice "Zašto? Čemu sve to? Kasnije sam pokušavao da to objasnim potrebom za onim "slobodnim" koja se sastoji niodčega i ničemu ne vodi, ali zato nije manje stvarna i imperativna potreba. Čitavog sam se vijeka od nečega "oslobađao"! Život mi nije bio drugo nego niz susljednih "oslobađanja". [...]
Pročitaj više
Ameli
Pogled u cipele
On 26 септембра, 2019 | 0 Comments

Bijah svjedok nepostojecih lampi koje utihnuše onda kada je podmukli povjetarac navirao svanauću. Bijah lutalica koja se saplitala o izlizane lstove koji su tutnjali po pijaci prodanog života.

Pročitaj više
Pjesma od zore satkana
On 23 јануара, 2019 | 0 Comments
Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih.... Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu... Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste.... Ono što surove ruke [...]
Pročitaj više
Kameni ljudi
On 16 јануара, 2019 | 0 Comments
Prevrćemo stranice napretka, Vratimo se pet koraka unazad, Gledamo u tačku koju crta daljina, Trznemo se, Maknemo ruku s ramena koja nas je potapšala. Na tren se izgublla vjera u sebe, u sve ono što je bila suština bivstva. Ne govori mi o ljudima, znaš Niče je govorio:„Budala je onaj ko se sapliće o kamenje [...]
Pročitaj više
Sudbina umjetnosti
On 14 јануара, 2019 | 0 Comments
Da li je istinska umjetnost osuđena na Mocartovu jamu ili Betovenov aplauz? “Odustao sam prije rođenja, drugačije i nije moguće, ali rođenje mora da se desi, on je bio taj, ja sam bio unutra, ja to tako vidim, on je onaj koji je plakao, koji je video svijetlo, ja nisam plakao, ja nisam video svijetlo, [...]
Pročitaj više
Sinoć sam prevrtao svemir
On 2 октобра, 2018 | 0 Comments
Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja [...]
Pročitaj više
Opelo mjeseca u teatronu
On 14 септембра, 2018 | 0 Comments
Napušteni teatron sahranjuje moju dušu... Glumci prolaze kao silujete kroz moje lice i kožu...Koliko riječi, likova, pisaca, knjga.... Reflektori, to svjetlo u teatru je suviše jako, blista kao mjesec koji je odlučio da mi umre na rukama. Prolaze, čitaju Šekspira, trujem se Balzakom, i dobijam cvijeće Bodlera. Divne li noći, divnog li teatrona, samog napuštenog [...]
Pročitaj više
Atini
On 1 септембра, 2018 | 0 Comments
Zatišje noći, na rukama mi inspiracija Atine spava, Kada i gdje li ću poći ne zna ni san ni java. Antika me budi, koračam i udišem kamen nadahnuća, Ovaj grad me iz lošeg probudi i postade luka mira sadašnjeg, pogled dubokog nekog čudnog bespuća. Okrećem se, ne znam nikog, Znam sam samo za Aristotela, Sokrata, [...]
Pročitaj više
Ljudi od gline
On 20 августа, 2018 | 0 Comments
Na meni se pleli Prometejevi čelici od gline, Ukradena vatra s Olimpa mi vazduh uze, Orao što ga prikova za Kavkaz nije uspio da mi snagom izliječi suze. Mojom krvlju teku Sokratove riječi, jer nisu bile slatke i poslušne kakvu masa voli da čuje, U mom srcu se digoše vatre jake i ne dadoše duši [...]
Pročitaj više