Takvi smo mi pisci… satkani od bola…težine i vječnosti koju daruemo drugima
On септембар 1, 2018 | 0 Comments | Blog | Ознаке: , , , ,

Pisci…
Skovani od bakra, leda, duše pred uimranjem i srca u tražnji….

Pisci, da, mi smo oni sa hiljadu likova i misli u glavi a posvećujemo tajno sve osim života samo jednom licu…
Pisci… Mislim da nas je teško razumjeti, savladati našu krv, probiti bit naših zenica koja tinja za nečim novim i istovremeno tuguje za ostavljenim…

Mislim da smo najteži od svih umjtenika. Zatvoreni u svom paklenom raju, čekamo momenat svanuća i inspiracije.
Okrenuti svojoj patri koja grlu prijeti da se izgoori na glas dok pero drhti…
Povučeni, sami: Rećićete „čudni“… Možda smo svoji.
Možda previše duše predadosmo pisanom peru, previše iskrenosti papiru, previše suza životu i kad se okrenemo a okrećemo se vrlo često, zapitamo se…

Dokle smo stigli, izglaženi, iskorišćeni…?
Nastavimo korak dalje bol kao čašu vina pretačemo u inspiraciju.
Pišemo o tajnama metaforama…. SVako ih shvata na svoj način….
Toliko bola, lica, likova i naličja da sve to treba zapisati, zaspati, nasmijati se, dok mi gledamo da pobjegnemo o ljudi i ostanemo vijerni srcu…

Pisci… Da teško nas je izdržati, preživjeti, jer momenat čini naše uzdignuće i pad… Naše bitisenje i molbu za neki drugi svijet…
Pisci… da, teško nas je i shvatiti ali onaj ko ukrade trunku emocoije ili ne daj Bože srce pisca ima privilegiju da zauvjek živi.

Takvi smo mi pisci, teški, gorki, ali slabi i na šamare jer dajemo život onima koji su nas napustili.

Pisci da mi smo ti da kao što Miljković reče, nas ubi prejaka riječ i vrata od čelika emocija koja su buktala od krvi ljubavi ostala su nam zatvorena.

More news