Stevan Lutovac – „Umjetnost je viši oblik saznanja“
On март 25, 2020 | 0 Comments | Blog | Ознаке: , ,


Kako bi se predstavio u par rečenica?

Sebe bih predstavio kao osobu koja traga za istinom bilo da je u pitanju naučna ili umjetnička istina. Istina oslobađa!

Zašto si odabrao da se baviš filmskom umjetnošću a ne pozorištem?
Film volim još od malena kao i mogućnost stvaranja autonomnih svjetova koje film omogućava, U filmu je strukturalnim sredstvima moguće igranje i manipulacija sa vremenom I prostorom, što nije baš svojstveno pozorišnoj umjetnosti. Pozrišna predstava je uvjek ‘sad i ovdje’.

S obzirom na to da si glumio, reci nam nešto više o tim projektima?

Glumio sam do sada u više domaćih i jedan strani film, u pitanju su filmovi umjetničkog a ne komercijalnog karaktera, pretežno žanra horora, desio se i ovaj film zanra socijalne komedije, i ispostavilo se da je to bio pun pogodak što se tiče mog talenta za glumu .

Da li je lakše biti reditelj ili glumac?

Mislim da je teško i jedno i drugo, da oba ova poziva podrazumijevaju određenu odgovornost i rad u kontinuitetu, s time što je intelektualna dimenzija stvaralaštva više prisutna u reziji.

Koliko traje stvaranje kratkometražnog filma?

Sve zavisi od problematike kojim se stvaralac bavi, zatim od brojnosti ljudi koji učestvuju u realizaciji kao I od tehničkih I produkcijskih uslova u kojima stvara.

Često govoriš o vremenu, stekla sam utisak da ti je Vrijeme neiscrpna inspiracija, šta nam možeš više reći o tome?
Mogu vam reći da ono ne postoji , već da svijest stvara vrijeme 

“Vremevidac” je srednjemetražni film koji je kreativni pečat tvoj doktorskog rada, šta nam možeš reći više o tome?
Kada će biti premijera u Crnoj Gori, Srbiji, regionu? ‘Vremevidac’ je moj doktorski umjetnički projekat na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, sastoji se od 3 verzije iste priče filma , I svaka predstavlja određeni vremenski poredak /prošlost sadašnjost,budućnost/ koji se gleda na više ekrana (multi audiovizija). Ovaj projekat ujedno predstavlja I moju umjetničku definicju vremena. Ono je moje monoautorsko djelo u pravom smislu riječi-što podrazumijeva da sam sam osmislio film, izrezirao, snimio, izmontirao, uradio dizajn zvuka, fakturu slike kao I muziku za film. Što se glume tiče tu su mi pomogli moji dragi prijatelji, kojima sam beskrajno zahvalan, I smatarm da ovaj film ne bi bio ovo što jeste da nije bilo njihove pomoći.Premijeru-izlozbu očekujem uskoro, čim se stvore uslovi posle ove vanredne situacije koja je nastupila na planeti Zemlji.

Da li bi u budućnosti više volio da snimaš dugometražne ili kratkometražne, upečatljive, efektne filmove?
Sve zavisi od karaktera I obima priče koju zelim da ispričam, mada pretezno su kratki filmovi, filmovi sa umjetničkim dimenzijom, ali to ne mora da bude pravilo.Ima I dugometraznih koji su umjetnički-u pravom smislu riječi ! Jedino što kod kratkometraznih filmova autor ne zavisi toliko od ‘industrije’ I biznismena, producenata, I moze sam, nezavisno, ako je sposoban kao višemedisjki stvaralac da napravi film.

Koliko književnost ima udjela na tvoju umjetnost? Ako jeste, koji književnici te inspirišu?
Što se samog filma kao umjetnosti tiče, tu smatram da je ona nezavisna umjetnost I da film ne mora da bude ‘ilustracija knjizevnog djela’ I da moze da egzistira I bez te literalne dimenzije, mada nemam ništa protiv I takvih narativnih filmova koji posjeduju tu dimenziju. Postoje knjizevnici koji naravno utiču na oblikovanju moje inspiracije. Nabrojao bih Lazu Kostića, Njegoša, Edgar Alan Poa,tu su mnogi drugi autori čija stvaralačka imaginacija prevazilazi mogućnost književnog medija čija bi djela kao motiv posluzila za inspiraciju u stvaranju filma.

Da li misliš da glumac mora da završi akademiju da bi dobio šansu da glumi ili je zapravo sve do urođenog talenta, harizme i rada?
Mislim da ne mora, sudeći po većini svjetskih glumaca koji nijesu zavrsili akdemiju , ali svakako da su prošli kroz razne obuke i kurseve da bi bili to što jesu.Lijepo bi bilo završiti akademiju (ko je u mogućnosti) zbog sticanja znanja I profesionalnih kompetencija. Harizma je ono što osvaja publiku, a ko je nema njemu nikakv ‘zanat’ I tehnika ne moze pomoći .


Budući projekti?

Eksperimentisao bih na polju zvuka, interaktivnih instalacija, kao I na polju slikarskih radova. Vidjet ćemo.

Koliko je bitna saradnja svestranih umjetnika da se pošalje univerzalna poruka da je umjetnost jača od predrasuda?
Saradnja i kolektiv je jako bitan, I što je više takvih kolektiva ili umjetničkih pokreta to je odjek poruke Idalji a dejstvo jače ! Sjetimo se samo Dade, Plavog Jahača, Bauhausa i sl….

Baviš se slikarstvom, završio si likovnu akademiju, da li film ima uticaja na tvoj opus slikarstva ili obrnuto?
Film ima uticaja na slikarstvo ali i obratno. Sjetimo se samo prvih nijemih filmova, to je bila čista likovna umjetnost ! Likovna umjetnost je i anticipirala razvoj filma, kao medija kao i umjetnosti. statična I pokretna slika oba su vizuelni mediji I predstavljaju način vizuelne komunkacije I razmisljanja, jer čovjek misli u slikama,odnosno , oko gleda, a um vidi.

Tvoj moto?

Moj moto bi bio, : Jedino kroz umjetnost mozemo spoznati stvari kakve one zapravo jesu, jer umjetnost je viši oblik saznanja!

Šta bi poručio umjeticima?

Poručio bih da prvo razmislie šta znači riječ ‘umjetnost’ ili ‘umjetnik’, jer u današnje vrijeme svašta se predstvalja kao umjetnost -svaka banalna stvar, I svako ko se bavi nečim kreativnim se predstavlja kao umjetnik. Možemo biti slikari, režiseri, pisci, kompozitori ali to i dalje ne znači da smo umjetnici. Imamo primjer vulgarizacije riječi ‘art’ ilI ‘artist’ u slučajevima kao što su ‘make up artist, tatoo artist, body artist,pole dance artist’ I slično, jasno je datu nema umjetnosti I ničeg pretjerano intelekutalnog I da su to zanati koji samo mogu biti u sluzbi umjetnosti, Jer John Cage I šminkerka noktiju nijesu isto !
Tako da je lako zaključiti da su termini ‘artovi’I ‘izmi’ mode ! Umjetnost je nivo koji treba dostići, nekad, ako nam se posreći u zivotu uz veliki rad I trud a biti umjetnik je status koji treba steći stvaralaštvom, istrazivanjem, inovacijom,to nije status koji se dobija nekom završenom akademijom I to nije etiketa. Kao što nije sve nauka tako nije sve ni umjetnost, zato mi je žao kad vidim kako se ta riječ često zloupotrebljava , baš kao i riječ avangarda, siguran sam da bi se umjetnici , francuske, ruske Ili njemakčke avangarde s početka 20 vijeka kao i ovi iz doba neoavangarde šokirali I slatko nasmijali kad bi vidjeli ša sve stvaraoci u savremenom dobu podrazumojevaju pod tim terminom. Očigledno da današnji stvaraoci miješaju termine ‘medij’ I ‘umjetnost’. Poručio bih im da obrate paznju na svoj mega-ego koj ih koči u daljem razvoju , da zaborave na ove termine dok ih ne shvate na pravi način, da stvaraju, eksperimentišu, istražuju I da čitaju malo više literature iz oblasti teorije umjetnosti i medija, siguran sam da će onda biti pravih rezultata, a da li će ti rezultati biti umjetnost-vrijeme će pokazati kao I njihovo ‘magijsko’ dejstvo . 