Riječ koja liči na istinu
On јун 20, 2018 | 0 Comments | Blog | Ознаке: , , , ,

Lažu te, usne ti polivaju medom,
Kožu nemilosrdno posipaju prahom gorčine.

Lažu te, gledaju te u oči, obećavaju, zalupe vrata, nestanu.

Ti povjeruješ, ostaneš kao iscijeđena voćka,
pregažena na kiši.

Lažu te da će doći, a u sebi se grohotomm smiju što se više nikad vidjeti neće.

Lažu te, jer fakat to im je zabava da staklom,
sijeku već iskasapljena srca oštrih stijena.

Lažu te…Ti se nasmiješ, povjeruješ im.

Čekaš…

Koga čekaš?

Osobu koja je ličila na lice?

Riječ koja je imala otisak istine?

Noć koja se obojila u crveno i nestala s mnogim drugima, već je zaboravljena dok ti suze prelivaju
to smiješno iskasapljeno lice.

Rekla si da nećeš vjerovati,
Da nećeš zagrliti,
Da nećeš poljubiti,
da nećeš dati tijelo onom ko je ličio na ljubav.

Pala si… Rulje krve ti teku niz oči.

Ljubav ne postoji, a ti sada stojiš sama na kiši,
skupljaš poslednje otpatke kostiju, otimaš ih od pasa, srca i duše.

Oči bez zenica, lice bez glasa, prsti bez dodira, jagodice bez mesa jadikuju u praznini oronulog lica.

Upamti- ne vjeruj, i gorki med udaviće te katranom nestajanja..

Kiša je, tijelo je rasuto, teško ga je skupiti, možda je u nekom drugom svijetu, led ga alavo grabi.
Jedno je sigurno, ne vjeruj kad ti kažu da će ostati,
ne vjeruj kad ti kažu da će se vratiti,
ne vjeruj pogledu koji ti se učini iskrenim,
ne vjeruj,
to je bespovratni ples po staklu gdje se sječiva ne vade već nameću, bole kao smrt koju i pakao jedva preboli.