Preživljavanje za šaku sata
On 25 јула, 2018 | 0 Comments | Blog |

Da li je to rana ili običan krik života?

Molimo za kap dana kao psi lutalice koji su spremni za trovanje?

Da li je to krik daljine?

Ili nas ljubav napušta, nas nesuđene, osuđene, kojima je davno presuđeno, dok lažu da nije.

Da li je to tvoje lice?
Koje mi dolazi danju, odlazi noću, u duši mi plače?

Da li je to što zovemo život?
To što molimo za milost je preživljavanje.

Preživljavamo kao psi lutalice, čekajući da nam koljena klonu i oči popuste.
Da li nas traži neki novi put ili stare staze vuku niz valove?

Držim se niz klizave litice, jagodice krvare, ne znam koliko će izdržati.
Znam samo da krv ima razne boje: boje osmjeha, boje poslovnog lica, boje stabilnosti, a noću… Kad ostanemo sami postaje crvena, krvavo crvena i suze joj zavide.

Da li je to rana ili običan krik života?
Da li je to zov za licem koje tražim dok ono nestaje lagano?

Pravda nestaje u magli polako krv je plava, ljubičasta, roza, samo noću jako crvena, noću kad je mjesec i zvijezde kriju.

Samo mjesec osjeća zov krika i miris krvi za zov ljubavi koja je otišla koja neće ostavljene, koja odbacuje slomljene.
To ti je život kažu.

To nije život, to je preživljavanje za šaku sata, šaku dana i tako sve do jednog dana, teški su noževi prošlosti i budućnosti koja mnogo obećava dok sve više kasapi i to malo tijela što je ostalo.

More news