Poezija Mirjane Luković II DIO
On септембар 17, 2021 | 0 Comments | Blog, kultura, pjesma | Ознаке:

Pred nama je izuzetno zrela poezija šesnaestogodišnje Mirjane Luković.Herman Hese je rekao da je heroj onaj koji ima hrabrosti za svoju sudbinu.
Pisanje je čin hrabrosti koji se ne rađa iz lakih života.

JA I MOJA SUDBINA

U jednoj sobi sjedim i čitam,
Pomoć je jedino moje srce.
Dokle ću tamo sama sebe pitam?
Zbunjeno srce i zbunjen um.
Kao i drugi to može svako,
Ja sam ipak sporija malo.
Idem stalno nogom uz nogu,
Takva je sudbina tako se desilo..
Živimo život punim plućima,
I gledamo se ja i sudbina u mojim očima.

SUNCE

Postoji jedno Sunce,
Ozaruje meni moje lice.

Njegova svjetlost je zrak toplote,
Sve emocije poput vjetra kod njega lete.

Sunce moje je poput zlatnog dukata,
vrednije je od bilo kojeg zlata.
Sunčeva svjetlost objasava mora,planine,doline
Za ovo divno čudo svira jedna violina.

Sunce je ogledalo naše planete,
Poslušaj me maleno dijete.
Sunce je ponos naš,
Čarobno je ona baš.

More news