Nebo bez boje
On мај 22, 2019 | 0 Comments | Beograd, Blog, književnost, kultura, pesma, pjesma, Slavica Milošević | Ознаке:

Nebo kaplje neke čudne boje,
Vidiš li?

Nebo crveno,
Sad je ljubičasto,
Plavo,
Nebo raznobojno,
Mutno?
Ne, to je sivo?
Bijelo?

To je oblak mog srca,
Nebo prosuto munjama,
Teget boja se širi,

Ne spuštaj glavu,
Gledaj sad kad je najzanimljivije,

Nebo zlatno,
Nebo srebrno,
Nebo…
Nebo koje nestje…
Da li nebo posustaje?

Okreni se,
Gdje si ti?

Bio si tu, gledali smo u nebo, naše nebo…
Nebo koje nestaje i sa sobom nosi boje i duše koje su mu preostale.

Nebo koje ne dotiče,
Nebo koje od mojih usana bez riječi odmiče…

Nebo nade,
Nebo prodano,
Nebo bezdušno,
Nebo plačljivo,
Nebo crveno,

Nebo koje ponekad pobjegne od naših suza
Nebo koje zaviri na naše pognute glave,
Nebo koje gleda s visine u bol,
Nebo sramežljivo,
Nebo naše krhko,
Nebo siroto,
Nebo pod mojim kostima neživo.

More news