Mrtve baklje
On септембар 15, 2018 | 0 Comments | Blog |

Večeras su gorijele baklje, jake kao otkucaji srca pred umirućem,
Večeras je jedva osvanulo jedno lice, kažu bilo je pred uginućem.
Palila sam svijeće da slijepim očima dam malo svijetla u tunelu mraka, nego se sviće izgasiše, dunu neki vjetar na njih se obruši kao pokvarena ledina, oronula santa.
Hodala sam ulicama velikih gradova, prsti mi dodirivaše zidove iscrtanih grafita,
Okreteala sam se, tješeći se, možda ću te opet vidjet, međutim bijaše to još jedna sahranjena, misao valovita.
Nekad su gorijele baklje u našim mislima i očima,
Ostadoše mrtve, naopake,
Sudbina nas je prerano preskočila.
Ja uporno tražim vatru duše moje,
Znam da je gorijela i u tvojoj,
Ja tražim ali udaram u sve što nije moje,
Tijelo osjećam kako lagano ide u ponor.
Postadoh otisak uglja, baklje jedva sagorijele,
Postadoh udahnuće nekog vjetra,mrtve baklje na ramenu mi usnule,
Da li sam postala sjena ili prazno tijelo nekog lažnog svanuća?

More news