Montok – Sve će biti dobro

Gdje se nalaziš sada?
Trenutno sam u Montoku…
Znaš li gdje je Montok?

To je naziv za iskrenu knjigu, zar ne? Taj roman je napisao Maks Friš…
Montok, kao stanje duha ili kao indijanski naziv za krajnji sjeverni dio Long Ajlenda?
Stanje duha…. Planeta je našla svoj mir, duhovnost je trenutno u nemiru…

Kako se osjećaš danas?
Ako već moram da pričam o tome…

„Ne osjećam bolove. Kad moram to da opišem ljekaru, kažem: neki osjećaj tjeskobe, slabosti; osjećam potrebu da dišem, što mi je onda naporno. Kažem ljekaru: „ Kao da me neka šaka hvala oko srca, neka šapa bez kandži, jer jedva da osjećam ubode. To prođe posije dva sata ili već poslije četvrt sata, najčešće to niko ni ne primjeti. Kad sam sam to se povezuje sa strahom; nije to zapravo strah od smrti. Kad ležim to je vrlo loše, kad sjedim, obuzima me strah da ustanem sa stolice; ne mogu onda zamisliti da bilo šta učinim. Strah od starosti je melanholičan…“
– Maks Friš

Ni ja ne osjećam bolove, ne odlazim ljekaru, zatvorila sam se u najmističnije odaje raznih likova iz knjiga, pronalazim sebe i svoje boli. Ponovo proživljavam patnje, sreće, sve te vatre isprže moje kosti, onda neka hladna voda me zapljusne i natjera me da se vratim među ljude, tu kraj tebe. To ne prolazi već par godina, s tim se rađaš. Zavist za radoznalošću, to je žeđ za otkrivanjem sebe i strah od razotkrivanja sebe. Kad ležim to je dobro, veoma dobro. Padnu lažne sjekire osmjeha na grudi, osjećam se lakše. Dišem. Čekam novi dan, nalazim snagu onda kada je izgubim. Mora biti snage tamo gdje smo pali i nekad propali dok god nas ima. Sakupim sebe, složim sve djelove. Slabo spavam, probudim se i ponovo…
Montok…

Da… Montok može biti stanje tijela, duha, i mjesto na krajnjem sjeveru Long Ajlenda.
Meni je to naziv za: „Sve će biti dobro“. Vjerujem da je tako.

Neka se otrgnu strofe pjesme „Žena Lazar“, Silvije Plat:
„Čudo!
To me satre.
Naplaćuju
Za zurenje u moje ožiljke, naplaćuju za
Osluškivanje mog srca –
Ono zaista kuca
A plaća se, i to vrlo mnogo
Za rije ili dodir
Ili kapljicu krvi“.

Svaki dan doživim i proživim te riječi, zatvorim oči i kažem:
Montok – Sve će biti dobro.

Ovaj esej predstavlja intertekstualnost odlomka iz romana „Montok“ autora Maks Friša i pjesme „Žena Lazar“ Silvije Plat.