Kafkin „Proces“ i predviđanje tada nepredvidivog
On септембар 27, 2018 | 0 Comments | Blog | Ознаке: , , , ,

„Ljudima su potrebne knjige koje budu kao udarac pesnice po glavi.
Knjiga moraju da bude sjekira za zaleženo more u nama“
– Franc Kafka

Ovako je govorio Austijanac, porijeklom Jevrejin koji je napisao jedan od može se reći najmističnijih klasika svih vremena „Proces“.
Da li je proces bio predviđanje Holokausta ili da li je Kafka pokušao ironijom sam sebe, kao pisca i čovjeka stavio na sud ili nešto treće, razne su polemike.
Da li je Kafka kritikovao sistem poslušnosti?
Ili da li je predvidio jedno od najmračnijih doba istorije?

Čitajući „Proces“, samim tim posjetivši Yad Vashem (muzej Holkausta) čitajući ovu vanvremenu knjigu u meni se uporno stvarala misao da je Franc Kafka svojim djelom predvidio Holokaust.
Zašto?
Počećemo od dva ključna lika Franc i lika „K“.
Kada se gnusni genocid zvani Holokaust događao Jevreji su mjenjali imena, oni zarobljeni nisu bili dostojni imena već šifre koja se odlikovala u vidu tetovaže odnosno broja. Da li je to lik „K“ označavao buduću „bezličnost u vrijeme Holokausta?

Pod jakim pritiskom mitova, užasne propagande samo zato što su Jevreji polagali za znanju, obrazovanju i učenju, stvorena je savršena zavjera kako vladaju svijetom.
Kafka nas polako ali sigurno kroz lik „K“ proždima o tome kako je Holokaust počeo.
Niko zapravo nije ni slutio. Nakon hapšenja „K“, citirala bih sledeće:
„Mi smo službenici koji se ne razumeju mnogo u legitimacije i koji vašom stvari imaju toliko
veze desetda stražare časova i da za to dobijaju platu. Eto. To smo mi i ništa više, pa ipak smo u stanju da shvatimo, pa ipak smo u stanju da se visoka vlast prethodno dobro obavesti o razlozima hapšenja i o ličnosti uhapšenog pre nego šo izda nalog za takvo hapšenje“.
Postavlja se pitanje šta je za tu „vlast“ bila ličnost odnostno ukoliko ćemo se voditi drugom hipotezom da je Kafka ironijom sudio sebi, odnosno koga je on smatrao za vlast?

„Mi smo mali službenici koji se ne razumeju u legitimacije i koji s vađom stvari imaju toliko veze što moraju da stražare kod vas deset časova i da za to dobijaju platu.“
„Naša vlast koliko, je poznajem je ja poznajem, a poznajem njene najniže stepene, ne traži krivicu među stanovništvom, već, je kako zakon kaže, krivica privlači i onda mora da pošalje tamo nas stražare.
To je zakon. Otkud bi bilo greške?“
„Taj zakon mi je poznat reče K. „Utoliko gore za vas reče stražar“.
Parafraziram, „Našu vlast privlači krivica“.
Dakle, u doba Drugog Svjetskog rata Jevreji su osuđeni samo zato što su Jeveji, što su ulagali u obrazovanje, što je dosta njih radilo u banci. Time postavljam retoričko pitanje: „Zar nije isti onaj Jevrejin koji radi u banci i Njemac koji radi u istoj?“

U ovom (ne)sistemu,
rečenice Kafke su kratke i jasne, dosita su sjekira koje sijeku krvavo jezero u nama, svaka rečenica je svedena na nivo metafizičkih misli.
Na početku romana, sjetimo se neobjašnjivog hapšenja gospodina K. Te mu je uzeta sva odjeća i dato neko odijelo koje podsjeća baš na ono prugasto iz Holokausta.
K. je stanovao kod gospođe Grubah, da li ona predstavlja one što su izdali Jevreje i da li njihov identitet za razliku od (tzadika) pravednka (prevedeng, tačnije onaj koji spašava odnosno radi po savjesti, prevedeno sa hebrejskog) koji su rizikovali svoje živote kako bi spasili Jevreje.
Ne zanajući zašto je uhapšen, izlazak pred sud, ne znajući ni zašto ( valjda zato samo što je bankar i Jevrejin) dobija prigovor sudije da kasni čitav sat.
Imajumo u vidu da je trgovac Black bio siguran da će „K“ bit osuđen.

Zašto?
Zato što je Jevrejin?
Zato što je obrazovan?
Zašto što Jevreji u iluziji dok Hitler nije došao na valast su imali iluziju da žive u uređenoj državi?
Imajmo u vidu dok horor Holakausta nije počeo, prvo su stvorene gasne komore za Jevreje u vozilima, ne znajući kuda idu, bez objašnjenja, ljudi su umirali najsurovijom srmću.

Zašto?
Zbog imena, prezimena i identiteta.
„K“ je optuživan da je nestrpljiv, da previše traži pomoć, da previše pita, kako je to moguće da se u nezakonju pita po kom ga zakonu hapse?
Zbog čega?
U jednom trenutku nakon ove surove igre koja je očigledno bila zanimljiva i duhovita genocidnoj vlasti K upita?
Odjednom se okrenu K i pita: „U kom pozorištu igrate?”
“Pozorištu?“ Obrati se jedan od njih.
Ređala su se mnogo pitanja dok je bilo malo odgovora, jednom riječju „K“ nije imao pravo ninašta, jedina njegova krivica je bila što je živ i što je Jevrejin.
Jedina njegova krivica je bila što su Jevreji predstavljali ogromno „zlo“ za tadašnju „uređenu“ zemlju.
Da li je Kafka predvidio Holokaust. Da, mislim da jeste. Iz prethodno obrazloženog možete i vidjeti zašto zastupam taj stav.

Vraćamo se na početak i ponavljam:
Davanje specifične odjeće gospodinu „K“
Uskraćujući mu sva prava.
Uoči dolaska nadzornika nije imao pravo ni da sjedne.
Nepružanje nadzornikove ruke u dijelu romana gdje ga gospodin „K“ pita zar to ne upućuje samo na nacističku gadost prema Jevrejima.
Ironija Kafke je doista fascinantna i nepredvidiva, „K“ ne doživljava npr. Smrt vješanjem kao presudu suda, iako nije kriv.Na njegov 31. rođendan se pojavljuju krvnici odjeveni u crne kapute i cilindre dok je „K“ očekivao goste.
Zar upravo baš tako nisu bili obučeni određeni nacisti, u crne kapute i cilindre?
Predao se bez otpora, odvedoše ga van grada i zariše mu nož u srce.
Sjekira koja ruši sva zaleđena jezera u nama i ledi krv, goni suze, smrt „K“ se završava posljenjim riječima: „Kao pseto“.

„Kao pseto“… Čitajući dugo ovu rečenicu, odlazeći u Yad Vashem, mogu reći da su mnogi ljudi samo zato što su Jevreji umirali Gore od pasa, da su pepelom iz gasnih komora nacisti čistili cipele od leda.
Ovaj esej ne bi trebao biti prepričavanje „Procesa“ iako je svaka rečenica toliko jednostavna, međutim istovremeno i sadrđana da bi se mogla cijela knjiga napisati o ovom djelu.
Kafka je kažu izrazio svoju impresiju, te istu i ja izražavam ovim esejem, međutim uzimajući u obzir što je Kafka predvidio (ukoliko uzmem tu hipotezu kao sponu ovog teksta) završiću riječima sjajnog pisca i Nobelovca, Isaka Baševisa Singera koji je uvod u „Golem“ napisao upravo ovako:

„Posvjećujem ovu knjigu
svim proganjanim i potlačenim,
starim i mladim,
Jevrejima i ne-Jevrejima,
u gotovo bezizglednoj nadi
sa će vremenu lažnih optužbi
zlonamjernih presuda
jednog dana doći kraj.“
-Isak Baševis Singer

More news