Hladne vatre
On септембар 5, 2018 | 0 Comments | Blog |

Kad me ne bude, pašće mi hladne vatre na grudi, vatre uspavane će se u ppepeo pretvoriti. Možda će žamor misli moje sobe na trenutak zaćutati, možda će te misli ostati u mom tijelu da skrivene odu sa mnom.
Kad me ne bude, ledine će se otopiti sa usana i grla, neizgovoreno će ostati prećutano, nešto treba zašutjeti da ode s nama na neko drugo mjesto.
Kad me ne bude, sve zapisano i nezapisano će biti pročitano kako se kome ište, moje ruke neumorne pera će lagano pustiti plamen nadahnuća i pustiti oči da lagano gledaju u miru svijetlo dubine.
Kad me ne bude…Nisam ni razmišljala šta bi bilo sem toga da pjesnik, poeta, umjetnik ima tu privilegiju da ostane sam samcat u samoći.
Mi sebično živimo, možda još sebičnije umiremo jer za umjetnost dišemo i kad nam zadnji zrak ode, onda ne znam šta će biti kad me ne bude, možda se nekom plutanom čašom na nebu iscrtavaju misli jer sebe bez riječi ne mogu da zamislim, ne mogu da zamislim da me tako samo ne bude.
Kad me ne bude… Ne znam šta će biti pogubljeni papiri i zenice koje blago trzaju za sjajem tražiće neka lica, lica zbog kojih je duša postala možda pokorna umjetnosti.
Kad me ne bude… Neću tražiti sebe, ne tražite me ni vi, jer tamo negdje postoje svodovi riječi u koje vjerujem, postoji plavetnilo koje ne odustaje od srca lako kao ljudi, postoji nešto drugačije, ali to ću vidjeti kad me ne bude…
Kad me ne bude, pašće mi hladne vatre na grudi, vatre uspavane će se u pepeo pretvoriti.
Kad me ne bude, bakar će se u baklje pretvoriti i biće sve kao da me i bi kao da sam tu, samoća, praznina, samo onaj unutrašnji plamen će biti zapaljen negdje drugdje, negdje gdje se zvijezde ne kaju, mjesec sucncu tajne odaje dok tiho, najtiše bol se krije onih po koje za tren dođe sudbina, da ih ne bude… Kad me ne bude, kad vas bude.

More news