Čovjek koji je dva put preživio smrt- Elie Wiesel
On 26 јуна, 2018 | 0 Comments | Blog | Ознаке: , , , , , , , ,

Kako izgleda kad preživljavanje postane put života?
Kakav je život nakon horde smrti i prekoračenog jednog koji je nosio svu naivnost i nade u sebi?
Kakav je život kad izgubite porodicu, prijatelje, kada gledate ljude koji umiru a ne znate zašto umiru?
Umiru zbog toga što jesu, jednostavno neka krvava sila je to odlučila da će tako biti?
Jel postoji život kada sve to vidite, doživite, sanjate, vidite košmare, živite košmare, rođeno tijelo vam postane logor neiscrpnog bola?
Kakav je život kad pravda zaćuti?
Koliko su jaki oni koji prežive tu šutnju?

„Nesretni slučaj“ je roman Elja koji je preživio Aušvic, govori o strahotama, smrti, životu koji se kobelja, sudbini koja plače i koja se nada za neki zrak sakatog Sunca.

Bitno je istaći da pored toga što je Eli bio novinar, pisac, da je studirao književnost,filozofiju i socijologiju na Sorboni negdje u snazi svog talenta za perom je pronašao lik Gyule.

Gyula mistično predstavlja ono što je u prokletom logoru monstruma bilo nedostižno, ona predstavlja, istrajnost, snagu, nepobjedivost i želju za životom.

Pisac izričito postavlja pitanje sudbine, možda bih u jednom momentu rekla da izaziva one koji su odustalii od nje.
Po njemu, sudbina je nešto neizbježno,moramo ići dalje, hodati, padati, čistiti krv, skrivati modrice, cijepati odjeću, brisati prašinu i ući u neku rijeku nove nade.

Čitajući „Nesretni slučaj“ ostala sam bez daha kako čovjek koji je dva puta preživio smrt, koji je izgubio u logorima krvi zločinaca majku, sestru i oca ima snage da kako o tragediji tako piše i o životu, o želji za životom,

„Što mu preostaje? Laž? Ja više volim jasnošću.
On polagano odmahne glavom.
Ona znači pobjedu sudbine ali ne čovjeka. Ona je slobodni čin koja u sebi nosi negaciju slobode.
Čovjek mora nastaviti da korača, da traži, da odmjerava, da pruža ruku, da se daje, da se pronalazi.
Učini mi se odjednom da mi to govori moj učitelj Kalman kabalist.
Znaj i ovo- nastavi Gyula, znaj da mrtvi pošto više nisu slobodni , nemaju sposobnost da pate.
Samo živi to mogu.“
-Elie Wiesel

Rekla bih da nije poruka ovog romana nego poruka ovog velikog čovjeka jedna:

Živimo i onda kada nam smrt uzme najbliže, živimo tada još jače jer živjeći, hodajući i stvarajući nove potomke pobjeđujemo, pobjedili smo u sred mraka one koji su htjeli da nam uzmu svjetlost duše, zato danas i postojimo, to je pobjeda onih koji su vjerovali u svjetlost nade.

„Patnja je dana živima, a ne mrtvima – reče on. Dužnost je čovjekova da je uništi a ne da je povećava. Sat patnje manje znači pobjedu nad sudbinom.“

– Elie Wiesel

More news