Čitanje mnogih knjiga dovodi do mudrosti, čitanje jedne do neznanja naoružanog mahnitošću i mržnjom
On септембар 12, 2017 | 0 Comments | Blog | Ознаке: , , , ,

 

“ I rekoh im da ih ne cepaju, jer mnoge knjige nisu opasne, opasna je samo jedna; i rekoh im da ih ne cepaju, jer čitanje mnogih knjiga dovodi do mudrosti, a čitanje jedne do neznanja naoružanog mahnitošću i mržnjom“

         (Odlomak eseja: „Psi i knjige“; Danilo Kiš)

Možda u ovim redovima leži objašnjenje neobjašnjihih mržnja, prekora, prezira i ljudske mahnitosti nahranjene trulim neznanjem.

Dobar pisac se ne pamti po knjigama, već bih prije rekla da se pamti po mislima koje vam se zalijepe za krvne žile dok ta ista krv ostaje zaleđena pred naletom razmišljanja koje su izazvale piščeve riječi. Pisci se pamte po rečenicama, onim rečenicama koje promijene život. Kišev citat koji sam izdvojila je jedan od onih koji objašnjava mnoga istorijska dešavanja, međutim, imam utisak da koliko god puta i bio izgovoren na glas, čitan, mahniti bi kidisali na njega.

Dobar pisac odjekuje istinitim rečenicama koje lome jako i bolno kao sjekira koja siječe zdravo drvo u ogoljeloj šumi.

Zašto se i danas okreću glave od vrijednih knjiga? Zašto se neki drže samo jedne i misle da je jedna jedina knjiga ispravna dok su  sve ostale  smeće?

Okretanje glave pred vratima mudrosti dovodi do mahnitosti jer samo goropadna mržnja može da baci trn ograničenosti u sred mase, potom ta ista masa postaje ograničena mišlju da je jedno jedino uverenje ispravno.

Što je drugo život nego traženje nekog smisla, višeg cilja? Svi bi sada klimnuli glavom, složili se a onda bi nastavili da čitaju jednu jedinu knjigu za koju misle da je ispravna.

Trebali bi čitati i one knjige čiji nam naslovi ne pašu, jer kakvi smo onda  mi ako kritikujemo nešto što nismo ni pročitali? Kritikujemo one koje nismo ni upoznali? Upiremo prstom u one koje nijesmo vidjeli?

To je mahnitost, mržnja i zadrtost nastala nečitanjem, čitanjem jedne knjige ili možda dosta nevaljanih plitkoumnih „knjiga“.

Mahnitost ćete lako prepoznati, ona osudi prije nego što nešto kaže, dok to što kaže se pretvara u jedno veliko blato besmisla i novopečenih uvjerenja nastalim pod nekim „modernim okolnostima“.

Da li su neznanje i primitivizam u modi? To se ogleda u licima mase, mase koja ne traži istinu već sjedinjenje.

Knjige nisu za slabiće, istinu traže hrabri a skloni sjedinjavanju su slabi, oni koji misle da se bore protiv nečega dok zapravo traćaju život propalim mislima.

 Polemišući sa stoičarima, H.L.Borhes ovako formuliše njihovo učenje: „Svet biva povremeno razoren plamenom koji ga je sazdan a zatim se ponovo rađa da bi proživio istu povjest. Ponovo se spajaju različite sjemene čestice, ponovo daju formu kamenu, drveću, ljudima – pa čak i vrlinama i danima, jer za Grke nema imenice bez suštine. Ponovo svaki mač i svaki heroj, ponovo svaka sitničarska besana noć“.

 (Odlomak eseja: „Psi i knjige“; Danilo Kiš)

 

More news