sr
Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]
Read more
Da li je istinska umjetnost osuđena na Mocartovu jamu ili Betovenov aplauz? “Odustao sam prije rođenja, drugačije i nije moguće, ali rođenje mora da se desi, on je bio taj, ja sam bio unutra, ja to tako vidim, on je onaj koji je plakao, koji je video svijetlo, ja nisam plakao, ja nisam video svijetlo, […]
Read more
Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja […]
Read more
Pisci… Skovani od bakra, leda, duše pred uimranjem i srca u tražnji…. Pisci, da, mi smo oni sa hiljadu likova i misli u glavi a posvećujemo tajno sve osim života samo jednom licu… Pisci… Mislim da nas je teško razumjeti, savladati našu krv, probiti bit naših zenica koja tinja za nečim novim i istovremeno tuguje […]
Read more
Zatišje noći, na rukama mi inspiracija Atine spava, Kada i gdje li ću poći ne zna ni san ni java. Antika me budi, koračam i udišem kamen nadahnuća, Ovaj grad me iz lošeg probudi i postade luka mira sadašnjeg, pogled dubokog nekog čudnog bespuća. Okrećem se, ne znam nikog, Znam sam samo za Aristotela, Sokrata, […]
Read more
Dakle navoodnicima su piščevi sihovi, oni što nemaju navodnike su moji. Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.” Kišobran? Šta je to, volim kad mi kiša kvasi izlomljeno tijelo, oporavi me malo, spremi me za to nešto […]
Read more
Upravo slušam „Back to black“ – Amy Winehouse, kažem u tišini koja sve upija a čelično i ljubomorno drži za sebe: „Kakav umjetnik je mrtav“. Znam šta će sledeće reći, droga, alkohol, svi su vam umjetnici takvi a svi se stvaralaštva sjtete kad ti isti umjetnici umuru, kakav cinizam. Ne ovo nije blog o Amy […]
Read more
Lažu te, usne ti polivaju medom, Kožu nemilosrdno posipaju prahom gorčine. Lažu te, gledaju te u oči, obećavaju, zalupe vrata, nestanu. Ti povjeruješ, ostaneš kao iscijeđena voćka, pregažena na kiši. Lažu te da će doći, a u sebi se grohotomm smiju što se više nikad vidjeti neće. Lažu te, jer fakat to im je zabava […]
Read more
Prosuću stijene, skameniću more, vrati se…. Kamenje me je isjeklo more me je nalilo solju, ti si me preskočio. Molila sam te da me ne ostavljaš na pučini i da ne zatvaraš ona oronula vrata od kuće, ti si ih zalupio. Pukotina,ostade žestoka pukotina, Rez, Rana u rani, Šav u šavu, Bol u bolu, Suza […]
Read more