sr
„Fotografija je svijet igre, iluzije, surovosti, emocije i patnje, koju rijetki prepoznaju.“ – Slavica Milošević U izboru fotografija učestvovali: Izdavač: Foto-savez Jugoslavije i Srbije i štampa: Zavod za novinarsko- izdavačku kuću i propagandnu delatnost Jž, Beograd.
Read more
„Štit kao umjetnicin pečat“ vajarka Maja Čakalović Maja Čakalović je rođena u Baru 1987 godine, završila je srednju umjetničku školu „Petar Lubarda“na Cetinju. Upisuje Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, odsjek Vajarstvo u klasi prof. Mr Pavla Pejovića, diplomirala je 2009 godine, a kasnije i magistrirala Vajarstvo u klasi prof. Mr Nenad Šoškić na Fakultetu likovnih […]
Read more
Da li umjetnost u tvom slučaju, Body Art, osvaja pojedinca ili pojedinac osvaja istu? Apsolutno da, jer kada se jednom krene sa ovom umjetnošću tu kraja nema. Jer je inspiracija beskonačna i neiscrpna. Šta nam možeš reći o zanimljivim detaljima o istoriji ove umjetnosti? Face/Body art je umjetnički koncept 20.vijeka. Nastao je kao umjetnički pravac […]
Read more
Sudim Sizifu koji je kotrljao stijenu pa mu se vrati na pleća, Sudim Beketu što je perom čekao Godoa, Sudim nama, piscima što filosofija apsurda pada na podsmijeh kao sizifova stijena na nevinog čovjeka. Sudim Kamiju… „Ako se apsrd sukobljava s našim elementima nada, ako osjećamo da apsurd zahjteva, da bi ostao, neprihvatanje, vidjećemo tada […]
Read more
Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]
Read more
Da li je istinska umjetnost osuđena na Mocartovu jamu ili Betovenov aplauz? “Odustao sam prije rođenja, drugačije i nije moguće, ali rođenje mora da se desi, on je bio taj, ja sam bio unutra, ja to tako vidim, on je onaj koji je plakao, koji je video svijetlo, ja nisam plakao, ja nisam video svijetlo, […]
Read more
Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja […]
Read more
Pisci… Skovani od bakra, leda, duše pred uimranjem i srca u tražnji…. Pisci, da, mi smo oni sa hiljadu likova i misli u glavi a posvećujemo tajno sve osim života samo jednom licu… Pisci… Mislim da nas je teško razumjeti, savladati našu krv, probiti bit naših zenica koja tinja za nečim novim i istovremeno tuguje […]
Read more
Zatišje noći, na rukama mi inspiracija Atine spava, Kada i gdje li ću poći ne zna ni san ni java. Antika me budi, koračam i udišem kamen nadahnuća, Ovaj grad me iz lošeg probudi i postade luka mira sadašnjeg, pogled dubokog nekog čudnog bespuća. Okrećem se, ne znam nikog, Znam sam samo za Aristotela, Sokrata, […]
Read more
Dakle navoodnicima su piščevi sihovi, oni što nemaju navodnike su moji. Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.” Kišobran? Šta je to, volim kad mi kiša kvasi izlomljeno tijelo, oporavi me malo, spremi me za to nešto […]
Read more