Tag: Slavica Milošević
Pjesma od zore satkana
On јануар 23, 2019 | 0 Comments

Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]

Read more
Kameni ljudi
On јануар 16, 2019 | 0 Comments

Prevrćemo stranice napretka, Vratimo se pet koraka unazad, Gledamo u tačku koju crta daljina, Trznemo se, Maknemo ruku s ramena koja nas je potapšala. Na tren se izgublla vjera u sebe, u sve ono što je bila suština bivstva. Ne govori mi o ljudima, znaš Niče je govorio:„Budala je onaj ko se sapliće o kamenje […]

Read more
Sudbina umjetnosti
On јануар 14, 2019 | 0 Comments

Da li je istinska umjetnost osuđena na Mocartovu jamu ili Betovenov aplauz? “Odustao sam prije rođenja, drugačije i nije moguće, ali rođenje mora da se desi, on je bio taj, ja sam bio unutra, ja to tako vidim, on je onaj koji je plakao, koji je video svijetlo, ja nisam plakao, ja nisam video svijetlo, […]

Read more
Sinoć sam prevrtao svemir
On октобар 2, 2018 | 0 Comments

Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja […]

Read more
Ko ti je uzeo krila? Ko ti je zapekao riječi?
On септембар 30, 2018 | 0 Comments

Da li želiš malo moje neosoljene krvi na tvom dlanu? Želiš li da te odvededem po mojim šumama traženja i gubljenja? Da skočimo sa stijene u more beskraja i da se gledamo u oči pune ponosa, ljubavi, vatre i hladnoće koje polako jede plavetnilo? Želip li da upalim izgorijele svijeće koje su tananao potpaljivale moje […]

Read more
Kafkin „Proces“ i predviđanje tada nepredvidivog
On септембар 27, 2018 | 0 Comments

„Ljudima su potrebne knjige koje budu kao udarac pesnice po glavi. Knjiga moraju da bude sjekira za zaleženo more u nama“ – Franc Kafka Ovako je govorio Austijanac, porijeklom Jevrejin koji je napisao jedan od može se reći najmističnijih klasika svih vremena „Proces“. Da li je proces bio predviđanje Holokausta ili da li je Kafka […]

Read more
Opelo mjeseca u teatronu
On септембар 14, 2018 | 0 Comments

Napušteni teatron sahranjuje moju dušu… Glumci prolaze kao silujete kroz moje lice i kožu…Koliko riječi, likova, pisaca, knjga…. Reflektori, to svjetlo u teatru je suviše jako, blista kao mjesec koji je odlučio da mi umre na rukama. Prolaze, čitaju Šekspira, trujem se Balzakom, i dobijam cvijeće Bodlera. Divne li noći, divnog li teatrona, samog napuštenog […]

Read more
Atini
On септембар 1, 2018 | 0 Comments

Zatišje noći, na rukama mi inspiracija Atine spava, Kada i gdje li ću poći ne zna ni san ni java. Antika me budi, koračam i udišem kamen nadahnuća, Ovaj grad me iz lošeg probudi i postade luka mira sadašnjeg, pogled dubokog nekog čudnog bespuća. Okrećem se, ne znam nikog, Znam sam samo za Aristotela, Sokrata, […]

Read more
Ljudi od gline
On август 20, 2018 | 0 Comments

Na meni se pleli Prometejevi čelici od gline, Ukradena vatra s Olimpa mi vazduh uze, Orao što ga prikova za Kavkaz nije uspio da mi snagom izliječi suze. Mojom krvlju teku Sokratove riječi, jer nisu bile slatke i poslušne kakvu masa voli da čuje, U mom srcu se digoše vatre jake i ne dadoše duši […]

Read more
Nepokorna pjesma
On август 18, 2018 | 0 Comments

Pokoravam se Nebu i moru, Bakljama i čelicima što umriješe u meni, Pokovaram se prokletom umoru, Što istinu bez trunke stida iscijedi. Čutim, jer onaj ko ne govori u njemu sve plače, Ja hodam ali stojim jer i oni koji hodaju znaju da na koljenima kleče, Suze krijem ispod maske snage i ne priznajem da […]

Read more