sr
Zaokruži nulu, Nacrtaj jedinicu, Naslikaj riječ, Napiši sliku, Izvrni ogledalo, Pogledaj u mene, Okreni se oko sebe… Nula, Jedanica, Naslikana riječ ti para tijelo, Napisana slika ti otkriva oštre crte iscrljenog lica. Ispravi se, Polomljena ti je kičma, Izvajaj je, Napravi je od voska, Vosak prospi po stepenicama, Nek ostanu tragovi, Zgrči prste, Opusti vilicu, […]
Read more
Napušteni teatron sahranjuje moju dušu… Glumci prolaze kao silujete kroz moje lice i kožu…Koliko riječi, likova, pisaca, knjga…. Reflektori, to svjetlo u teatru je suviše jako, blista kao mjesec koji je odlučio da mi umre na rukama. Prolaze, čitaju Šekspira, trujem se Balzakom, i dobijam cvijeće Bodlera. Divne li noći, divnog li teatrona, samog napuštenog […]
Read more
Plava pomorandža Kupila sam plave pomorandže, podsjetiše me na svod koji mi se davno izgubio u veni. Kupila sam crnu kafu bijele boje, mirisala je na lagano odlaženje i pregaženu prerezanost. Nasmijala sam se prodavcu na pijaci, kupih i crne trešnje, on je zaplakao. Vjerovatno su ga podsetile na boje morskih ježeva i crni plastelin […]
Read more
Refleksivna lirika iz najnovije knjige „Plava pomorandža“ Ilustracija Miroslava Nikolića iz knjige „Sve je rečeno Ameli“ Robovi tihi, Robovi valoviti, stisnuti u srcu mom, Robovi sijenki, Robovi noći, nesanica i dana, Robovi koji su lagano umirali riječima na mom licu kao suvo lišće, Robovi sputani, Robovi koji su zaspali, Robovi koji ljube robinje života, Robinje […]
Read more