sr
Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]
Read more
Na meni se pleli Prometejevi čelici od gline, Ukradena vatra s Olimpa mi vazduh uze, Orao što ga prikova za Kavkaz nije uspio da mi snagom izliječi suze. Mojom krvlju teku Sokratove riječi, jer nisu bile slatke i poslušne kakvu masa voli da čuje, U mom srcu se digoše vatre jake i ne dadoše duši […]
Read more
Interstekstualni esej s djelovima pjesme „Ako me zaboraviš“ – Pablo Neruda Stihovi Pabla Nerude su označeni navodnicima. „Znaš kako je to, ako gledam kristalni mesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve što postoji, mirisi, svetlost, metali […]
Read more
Refleksivna lirika iz najnovije knjige „Plava pomorandža“ Ilustracija Miroslava Nikolića iz knjige „Sve je rečeno Ameli“ Robovi tihi, Robovi valoviti, stisnuti u srcu mom, Robovi sijenki, Robovi noći, nesanica i dana, Robovi koji su lagano umirali riječima na mom licu kao suvo lišće, Robovi sputani, Robovi koji su zaspali, Robovi koji ljube robinje života, Robinje […]
Read more