Tag: kultura
Pjesma od zore satkana
On јануар 23, 2019 | 0 Comments

Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]

Read more
Sudbina umjetnosti
On јануар 14, 2019 | 0 Comments

Da li je istinska umjetnost osuđena na Mocartovu jamu ili Betovenov aplauz? “Odustao sam prije rođenja, drugačije i nije moguće, ali rođenje mora da se desi, on je bio taj, ja sam bio unutra, ja to tako vidim, on je onaj koji je plakao, koji je video svijetlo, ja nisam plakao, ja nisam video svijetlo, […]

Read more
Sinoć sam prevrtao svemir
On октобар 2, 2018 | 0 Comments

Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja […]

Read more
Takvi smo mi pisci… satkani od bola…težine i vječnosti koju daruemo drugima
On септембар 1, 2018 | 0 Comments

Pisci… Skovani od bakra, leda, duše pred uimranjem i srca u tražnji…. Pisci, da, mi smo oni sa hiljadu likova i misli u glavi a posvećujemo tajno sve osim života samo jednom licu… Pisci… Mislim da nas je teško razumjeti, savladati našu krv, probiti bit naših zenica koja tinja za nečim novim i istovremeno tuguje […]

Read more
Atini
On септембар 1, 2018 | 0 Comments

Zatišje noći, na rukama mi inspiracija Atine spava, Kada i gdje li ću poći ne zna ni san ni java. Antika me budi, koračam i udišem kamen nadahnuća, Ovaj grad me iz lošeg probudi i postade luka mira sadašnjeg, pogled dubokog nekog čudnog bespuća. Okrećem se, ne znam nikog, Znam sam samo za Aristotela, Sokrata, […]

Read more
Odlomak intertekstualne pesme „Trenuci“ naslovljena je „Piče sa Borhesom
On август 13, 2018 | 0 Comments

Dakle navoodnicima su piščevi sihovi, oni što nemaju navodnike su moji. Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.” Kišobran? Šta je to, volim kad mi kiša kvasi izlomljeno tijelo, oporavi me malo, spremi me za to nešto […]

Read more
Pjesnik bola i ponosa – Milutin Bojić
On јул 13, 2018 | 0 Comments

„Stojte, galije carske! Sputajte krme moćne! Gazite tihim hodom! Opelo gordo držim u doba jeze noćne Nad ovom svetom vodom. Tu na dnu, gde školjke san umoran hvata I na mrtve alge tresetnica pada, Leži groblje hrabrih, leži brat do brata, Prometeji nade, apostoli jada.“ Nek stane vrijeme ukočeno kao svjedok jednog nezaborava, nek more […]

Read more
Kristalni mjesec od kamenja, krvi i pijeska
On јул 10, 2018 | 0 Comments

Interstekstualni esej s djelovima pjesme „Ako me zaboraviš“ – Pablo Neruda Stihovi Pabla Nerude su označeni navodnicima. „Znaš kako je to, ako gledam kristalni mesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve što postoji, mirisi, svetlost, metali […]

Read more
Čovjek koji je dva put preživio smrt- Elie Wiesel
On јун 26, 2018 | 0 Comments

Kako izgleda kad preživljavanje postane put života? Kakav je život nakon horde smrti i prekoračenog jednog koji je nosio svu naivnost i nade u sebi? Kakav je život kad izgubite porodicu, prijatelje, kada gledate ljude koji umiru a ne znate zašto umiru? Umiru zbog toga što jesu, jednostavno neka krvava sila je to odlučila da […]

Read more
Sagan ili Kuare
On јун 22, 2018 | 0 Comments

Sagan ili Kuare? Ne, neću pisati o vanserijskoj spisateljici koja je život odredila da završi u zagrljaju poroka, alkohola i droge, pozdraviću vas rečima „Dobar dan tugo“. Pre nego što krenu lekcije pravde znate kako biva, muškarci vas iskoriste,lažu,drugarice odbace onda kad ostanete bez novca. Osuđivaće je, možda ne ali… Da li znaju koliko mastila […]

Read more