„Godinama su kapljale,Padale,Lile,Iza svakog osmjeha pokapanim utrnutim crvenilom,čulo se: „Nije mi ništa“.Lile su, niSu se zauatavljale, plave suze.Modro lice na koje su ostavile otiske nisam pokazivala, čini mi se da prljave ruke lažne utjehe cinika koji zaudaraju na katran.One su suzdizale jeda drugu i stezale srce kao da će u kamen da ga pretvore, bolom […]
Read more„Fotografija je svijet igre, iluzije, surovosti, emocije i patnje, koju rijetki prepoznaju.“ – Slavica Milošević U izboru fotografija učestvovali: Izdavač: Foto-savez Jugoslavije i Srbije i štampa: Zavod za novinarsko- izdavačku kuću i propagandnu delatnost Jž, Beograd.
Read more„Štit kao umjetnicin pečat“ vajarka Maja Čakalović Maja Čakalović je rođena u Baru 1987 godine, završila je srednju umjetničku školu „Petar Lubarda“na Cetinju. Upisuje Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, odsjek Vajarstvo u klasi prof. Mr Pavla Pejovića, diplomirala je 2009 godine, a kasnije i magistrirala Vajarstvo u klasi prof. Mr Nenad Šoškić na Fakultetu likovnih […]
Read moreDa li umjetnost u tvom slučaju, Body Art, osvaja pojedinca ili pojedinac osvaja istu? Apsolutno da, jer kada se jednom krene sa ovom umjetnošću tu kraja nema. Jer je inspiracija beskonačna i neiscrpna. Šta nam možeš reći o zanimljivim detaljima o istoriji ove umjetnosti? Face/Body art je umjetnički koncept 20.vijeka. Nastao je kao umjetnički pravac […]
Read moreBijah svjedok nepostojecih lampi koje utihnuše onda kada je podmukli povjetarac navirao svanauću. Bijah lutalica koja se saplitala o izlizane lstove koji su tutnjali po pijaci prodanog života. Bijah lutalica u okovu kože iz koje koje ne izlazi…. To lice sjete ], plače, urliče u ulice koje su ISCRTNNE MORBIDNIM GRAFITTIMA POSTOJANAJA.. Gazim bivše morale.. […]
Read moreSudim Sizifu koji je kotrljao stijenu pa mu se vrati na pleća, Sudim Beketu što je perom čekao Godoa, Sudim nama, piscima što filosofija apsurda pada na podsmijeh kao sizifova stijena na nevinog čovjeka. Sudim Kamiju… „Ako se apsrd sukobljava s našim elementima nada, ako osjećamo da apsurd zahjteva, da bi ostao, neprihvatanje, vidjećemo tada […]
Read moreNebo kaplje neke čudne boje, Vidiš li? Nebo crveno, Sad je ljubičasto, Plavo, Nebo raznobojno, Mutno? Ne, to je sivo? Bijelo? To je oblak mog srca, Nebo prosuto munjama, Teget boja se širi, Ne spuštaj glavu, Gledaj sad kad je najzanimljivije, Nebo zlatno, Nebo srebrno, Nebo… Nebo koje nestje… Da li nebo posustaje? Okreni se, […]
Read moreSve krvi i porijekla u meni pritajeno ćute. Okrenem glavu, ne govorim više o njima, jer takva su lica, sude iz priča ne pitajaću za rane. Što pričati? Kome pričati? Gluvima koji i dalje misle da ste prevrtljii preverant? Meni samo srce govori i voli, voli moje predke, krv, sve nasleđeno, volim sve koji ne […]
Read moreZa Mila Milunovića možemo reći da je jedan od najznačajnijih slikara našeg podnevlja. Rođen je na Cetinju, 18. avgusta 1897. Preminuo je 11. februara 1967. u Beogradu. Ponekad kroz šalu jedan umjetnični krug družine kaže: „Ima nešto u tom Cetinju, mnogi velikani rodiše se tamo.“ Sjetimo se i Kiša koji je bio izuzetno vezan za […]
Read more