Dositejeva 33
On мај 1, 2019 | 0 Comments | Beograd, Blog, književnost, pesma, pezija u prozi, pjesma | Ознаке: ,

Čitam Rembove „Pijane galije“,
Pitam se jel ovaj život jeftina laž,
Da li ti znaš šta li je?
Mi predviđamo riječima našu sudbinu,
Prolaziš pored mene i ne možeš da osjetiš našeg mora dubinu.

Prolaze misli kao „Pijane galije“,
Smijem se i plačem u isto vrijeme, ne znam šta mi je,
Zastani i saslušaj sad ove reakcije,
Bude se mrtve emocije,
Napušteno srce kreće u akcije,
Nisu provokacije,
Neki ožiljci ostaju na tlu, ne vjerujem u reinkarnacije.

Prošlost ostavlja trag bez objašnjenja,
Otišli smo daleko,
Ništa se ne mjenja,
Ostala su trula opredjeljenja,
Znao si u ljude nikad nisam imala povjerenja.

Noćas napušteno srce kreće u akcije,
Podsjeća me na prošlost, ne mari za moje reakcije.
Duša polako ali sigurno truli,
Naša ljubav je otišla ka nuli.

Piši sad, Dositejeva 33,
Da, to je ulica gdje sreli smo se mi,

Noževe jedno drugom zaboli,
Poglede savili,
Sebe razbili,
Jedino naše zgazili,
Dositejevu 33 na kocku stavili.
Baš smo uspjeli,
Kroz šake smo sami sebe propustili,

Kreni lagano,
Polako samo,

Dositejeva 33,
Leže dvoje živih na mrtvo ranjeni,
U kakav ambis su zapali,
Kažu voljeli su se, bez riječi se rastali,
Provjeri, da li smo to mi?
Još jednom, Dositejeva 33,
Pogledaj se pa reci mi ti,
To dvoje namrtvo ranjenih jesmo li mi?

Noćas ne znam šta mi je,
Pred očima mi jure „Pijane galije“,
Kako je vidjeti leševe svoje?
Dositejeva 33, kažu tamo stanuju nade tvoje i moje.
Dvoje namrtvo ranjenih, nisi mi odgovorio da li smo to bili mi?

More news