Pogled u cipele
On септембар 26, 2019 | 0 Comments | književnost, kultura, pesma, pezija u prozi | Ознаке: , , , ,

Bijah svjedok nepostojecih lampi koje utihnuše onda kada je podmukli povjetarac navirao svanauću.
Bijah lutalica koja se saplitala o izlizane lstove koji su tutnjali po pijaci prodanog života.
Bijah lutalica u okovu kože iz koje koje ne izlazi….
To lice sjete ], plače, urliče u ulice koje su ISCRTNNE MORBIDNIM GRAFITTIMA POSTOJANAJA..
Gazim bivše morale..

Sadašnji su opasni jer se i oni mogu pretvoriti u oronoli kraj.
Parčići sjećanja se sjedinjavaju sa staklom i vodom,puze ka najdražem,
To se preživi, to je za ljude ali ne za sentimentalce…
Tako sam gledao prolaznike koji kupe krv ali ne znaju čija je.

Ćutim.

Kad je pala, nema svrhe govoriti čija je, suze će je prelit#ti, lice će se naborati, više me niko neće prepoznati.
Svako jutro će me pozdravljati:”Dobar dan Profesore!”
DAN života koji se kotrlja u vidu kocke.
Koraci pojedini liče na sreću onima koji su lako pružali otpor….

Stavim šake na izborano lice i kroz prozrak rose tražim nadu koja navire,
Dok kocka nemilosrdno slaže nemirno lice dobitka dok se gubi u tami svog vrtloga.

Lutalica sve ostavlja,

Kocku, odnosno život,
na bol se nasmije i nastavlja da gubi,
pred onim što je izgubio,
Nepovratim dušama ispija viski,

Lutatica ostade bez kaputa,
majice,
nedorečen,
ostavi ubzo prekrivene tragove na snijegu.

Kažu da još uvjek traži sebe,
Kažu da se krug Univerzuma okreće poput kocke…
Koga briga kad su neka naborana lica suviše umorna da gledaju u nebo.
sve se ponavlja…

okret,

Kocka,

Izgubljeno,

Ostavljeno,

Pogled koji se gubi,

Čovjek koji je znao mnogo a nije imao ništa.

Sve je bilo tu, blizu i daleko, sada ostade jedna pećina za potragom izbavljenja.

More news