Mrtva soba
On јун 1, 2019 | 0 Comments | Blog, književnost, pesma, pezija u prozi, pjesma, Slavica Milošević |

Mrtva soba s hiljadu uspomena tiho se budi….
Zidovi bijahu oronuli, miris knjiga se prostirao kao vlaga,
Mrtva soba, bješe moje utočište, uzela mi je srce poput nekog maga.

Sada je oživjela,
Pokazaše mi je živu, dok u meni je jedan dio umro,
Sad su zidovi svježe okrečeni,
Ona nasmijana, kao da plače,
Duša ne zna dal da kuca ili jecaj mirisa kuca jače.

Mrtva soba, sada osvježena,
Meni koža živa naježena,
Knjige su pomjerene sada u neku drugu prostoriju bez uspomena,
Tamo gdje skrivalica mog djetinjstva više nema.

Koraci ostaže svezani,
Pogledi polu zaleđeni,
Mrtva soba, dal je sretna što je sada uglancana i na pola živa?
Možda osjeća da je djelom onakriva što zidove sama sebi ne sruši,
Što polomi par sjećanja na nju koja ležaše duboko u duši.

Mrtva soba sada svježim snom spava,
Mrtva soba, za neke je živa,
Osjećam, uspomene kroz nju teku kao lava,
Neka čudna boja pokušava moje oči da zavara.

Miruj sobo, spavaj tiho,
Pravi se da u tebi ima još nešto živo,
Knjige iznešene, iščupana ti duša,
Čujem sobo tvoj plač koji niko više ne sluša.

More news