Podjeljenost ili jedinstvo Medejinog sopstva?
On фебруар 15, 2020 | 0 Comments | Blog, kultura, Slavica Milošević | Ознаке: , , ,

Veoma nam je poznat mit o Medeji, kćerci kolhidskog kralja koja je izdala svoju zemlju zbog ljubavi prema Jasonu, te kada ju je isti napustio da bi mu se osvetila ona ubija njihove sinove.

U Euripidovoj tragediji koja je izvedena u Atini u petom vijeku stare ere, Medeja se dvoumila da li da uradi svirepi zločin, međutim izglovorila je sledeće:

„Već vidim kakva zla da učinim,
al strast je pobjednik nad mojim razborom,
a strast je ljudima izvor jada najvećih!“

Dvije škole su se bavile Medejinom odlukom, postavivši pitanje da li je duša jedinstvo ili je podjeljena?

Sendizova Medeja, predstavljena je kako smišlja da počini zločin, ovako je vidi škola Stoika.
Stoici smatraju da je zapravo iliuzija pomisao o tome da postoje dvije zasebne sile odnosno motiva.
Prema Stoicima nema podjele unutar Medejinog sopstva iako ona razmišlja da li da počini zločin ili ne. Razlog zašto nema podjele je taj što pretkodni izbor kada je zamalo odustala da ubije sinovi i čin ubijanja sinova jesu njene riješenosti.
Štaviše ova škola tvrdi da „emocije nisu slijepe, neracionalne sile koje mogu da nadjačaju racionalnu odluku“.

Druga škola, koja se bavi ovim pitanjem je Platonova škola.
Platonovo učenje tvrdi da duša ima djelove, preciznije tri dijela:

žudnju,
razum,
srčanost

„Djelovi duše nisu jednaki, razum nije samo dio duše već on zna šta je najbolje za sva tri dijela, a samim tim za osobu kao cjelinu. Platon tvrdi da u duši treba da vlada razum pošto on može da razumije i sopstvene potrebe drugih djelova, dok su drugi djelovi duše ograničeni i kratkovidi, živi samo za svoje sopstvene potrebe i interese.“

Galen, platonista , pozni pizaci izlaže sljedeće o Medeji:

„Znala je da izvodi bezbožan i užasan čin… No gnijev, kao neposlušan konj koji je porazio kočijaša, silom ju je odvukao ka djeci…a razum ju je ponovo povukao nazad… A zatim ponovo gnijev… zatim ponovo razum.“

Galenovo viđenje Medeje je prestavljeno kao postojanje različitih sila koje se prepliću u Medeji dok nije donijela tragičnu odluku.

Delakro ju je na svojoj slici predstavio kao progonjenu zvijer.

Tamo gdje životinjsko nadvlada ljudsko nije ništa drugo nego zvjerstvo zatočeno u pećini kobne osvete.

Izvor: Antička filozofija; Džulija Enas

More news