Neprilagođeni
On март 29, 2020 | 0 Comments | kultura, pesma, pezija u prozi, pjesma, Slavica Milošević | Ознаке:

Što želiš da ti se prilagodim?
Tvojim surovim zahtjevima koji ubijaju pogled koji ne vidiš?
Što ti želiš da puzim po tvojim pravilima?
Mrtvoj zemlji koja odbacuje novo korijenje koje je željelo da ima mlade listove.

Što mi imaš za reći?
Dosta mi je tupavih teorija, glupih odogovora na suštinska pitanjanja.
Ne misliš ,al lako osudiš.
Ne postojiš, olako bitišeš.
Nema te, svuda si, čak i tamo gdje te i tvoje sjeme odbacuje,
Lažnim tragovima po budućnosti blatom pišeš.

Što želiš da ti se prilagodim?
Surovost i mržnja isparavaju iz tvog govora.
Ne prilagođavam se zarad ogavnog konfora.
Nisam crv čije se ljigavo tijelo regeneriše.
Kada umirem, umrem jednom i zauvjek, ne preživljavam zbog bijednog životarenja.
Čula sam da se takvih prije nego što umru grob odriče.

Skloni se od mene,
Tvoje glupe ideje na mržnju zaudaraju.
Skloni se od mene,
Zbog takvih kao ti, čak se i svirepe sijenke stide sjećanja na takve ojađene, istini na pravdu – ostavlje.

More news