Nepovratne stepenice

Jednostavnost ti je na dohvat ruke,
Otkini ruku!

Ožiljak vapi da ti pruži pomoć,
Uništi nitkova!

Ti znaš mnogo, znanje te grli,
Otkini mu krila, to nije za ovdje!

Interes ide ka stepenicama pakla,
Ne, nikako, dovedi ga, neka sjedne kraj mene.
Razvrat je dobio oblik prihvaćenosti, rekla sam ti kreni užarenim pločama.

Plitkoumnice, zovaćeš me,već sjutraćeš i ti koračiti istim pločama s osmjehom.

Sinoć je sujeta kucala na vrata.

Otvori!
Šta čekaš? Neka uđe! Srdačno je zagrli jer takvi uspijevaju, skromni su gubitnici.

Odlazim… Ja odlazim od tebe…

Idi…

Gdje ideš?

Tamo gdje nema ogavnih ralja crnila sapletenih u gnusni podsmjeh, idem tamo gde sloboda počinje a ovaj ambis se završava.
Idem tamo gdje sujeta umire i čista zora mi na ramenu spava.

Čekaj?

Ne mogu…
Nema mjesta za dvoje, naše stepenice su toliko stare da četiri stope će srušiti prošlost i odsjaj zore koja mi dodiruje rame bez tebe.
Samoća mi radosne dane hladnog tijela umiva.

More news