Kratka Noć
On јануар 20, 2020 | 0 Comments | Blog, književnost, kultura, pesma |

Prošetaće kratka Noć po zavjesama svetiljki,
Usniću ime tvoje,
Slagaću dušu da ne drži u krvi riječi što bijeahu moje,
Okrenuću vrat u suprotnu stranu, da se ispravnima nepravda ponovo ne osvjeti.

Prošetaće kratka Noć, pomaziće me po silueti kao sjena,
Osmjehnuće se bivšim noćima, nazdraviće u njihovo ime što ih nema.
Prošetaće kratka Noć,
Biće okrutna, useljena,
Pogledaće preko korake koje neću proć,
Pokušaće da sažali smrtnika kojeg nema.

Prošetaće kratka Noć,
Kucaće na vrata svima koji je se boje,
Ostaviće tragove, oživjeće prošlosti moć,
Ko je preživio, u zagljaj će poć nemilosti pokojne.
Zora zapomaže,
Zatvarajte prozore svi,
Tiho zaspite, da vam želje ne čuju zli,
Upaliće svjetlo u čekanju Noć,
Smijući se pričaće o čekanjima koja čuva oronulo nebo.

Gledajući u vasionu bez zvijezda, pitaš se dal si ikom trebao?
Ili te je samo iskoristila Noć, Zora, Dan, ko je hteo?
Došetaće slatki sudija, pitaće te, Otok ili had, gdje želiš poć?
Tri rijeke ti dušu čekaju, grijehe tužne namučene s tebe skidaju.

Nisam od onih ko dolazi ili ide,
Od onih sam kojih se grešaka ne stide,
Pravda je posrnula preda mnom onda kad laž na sreću miriše,
Povjeruješ zvjerima tad i padneš kao kostur u Had,
Izgoriš od srca samo jednom i nikad više.

More news