Blog
Odlazak
On новембар 13, 2019 | 0 Comments

Pjevam neproklijale uspavanke usnulom djetetu u meni, Čuvam ga, grčim, da se ne oda odrasloj zjeni, Ponekad raskrvarim lice od suza, stari odmahnu i kažu: „To je od kobne sjeni“. Smijem li se u ovaj svijet na tren upustit u maštu i čuti glas koji šapuće: „Zaboravi na granice,Kreni“. Šta sam ja? Tiha lutka koja […]

Read more
Kad vukovi zaplaču
On новембар 4, 2019 | 0 Comments

Kad niko ne govori s tobom ili ti licemjerno šalje iritantne osmjehe, ništa drugo ti ne preostaje nego da ostaneš sam sa sobom, sobom i sobom. Sobom duše svoje što je preostala i sobom što ti je ista ta duša zidove tvoje ledene mastilom samoće opasala. Sama sa sobom…. Nikad ti nije bolje. Što će […]

Read more
Suzne oče dječaka koje mirišu na đurđevak
On септембар 29, 2019 | 0 Comments

Kao što obećah mom drugaru Romu da ću za njegovu dušu napisati nešto o Đurđevdanu, evo… Ovo je više poetski, sentimentalno i od srca tom divnom djetetu. “Proljece na moje rame slijece djurdjevak zeleni djurdjevak zeleni svima osim meni” Đurđevski ustanak je obilježivo jednu tragičnu priču, zalivenu suzama, gorkom pjesmom i potajnom nadom. Ono što […]

Read more
Opijum za lakomislene
On јул 12, 2019 | 0 Comments

Propali glumci, propali misci, iscrpljeni muzičari, slikari koji su prosuli boje… Režiseri koji lome kamere o svoje pršljenove, daske pozorišta koje trule, prepušte su smrti. Masa nam sudi… Masa nas uhodi. Masa ništa ne zna o nama ali ipak nam presudi. Masa kaže: „Umjetnici, ma oni su ludi!“ Masa je tu koja voli naš plač […]

Read more
Koraci kroz had
On јул 11, 2019 | 0 Comments

Osvjeta ti para srce, Čežnja kuca na vrata, Ne možeš tako, život je brutalna mantra. Možemo sve, Bili smo sve, Nikad niko nam nije smio reći ne, Gdje smo sad? Vodi te pad? Da staneš na polomljene noge, kažeš da si još uvjek mlad. Stojimo na ivici snova gdje nam se na oči budućnost prodaje, […]

Read more
Trulo Sunce
On јул 7, 2019 | 0 Comments

Gasim učmale svijeće nepostojanja, Koračam preko prijateljstava koja značiše život, Predah na tren srce i suze izdaji. Tražih utjehu u noći ali me ni mrak ne sluša već me baca u ralje očaja, ne da mi da izgovorim riječi. Grkljan mi je prerezan, prsti sporo pišu dok se pršljeni grče od bola… Preko puta mene […]

Read more
Sudbina Sizifa i čekanje Goda kao bivstvo apsurda
On јул 6, 2019 | 0 Comments

Sudim Sizifu koji je kotrljao stijenu pa mu se vrati na pleća, Sudim Beketu što je perom čekao Godoa, Sudim nama, piscima što filosofija apsurda pada na podsmijeh kao sizifova stijena na nevinog čovjeka. Sudim Kamiju… „Ako se apsrd sukobljava s našim elementima nada, ako osjećamo da apsurd zahjteva, da bi ostao, neprihvatanje, vidjećemo tada […]

Read more
Prividno živ
On јул 4, 2019 | 0 Comments

Tijelo beskičmenjaka, žrtva si i taoc propalih zvijezda… Zuriš u praznu noć, ulice jedva osvjetljene dok kraj tebe prolaze… Gladni, Siti, Zasićeni smrti, Posvećeni ludaci, Propalice idealisti, Čudni, Arogantni, Nasmijani, Duše koje sebe ne prepoznaju. Gledaj, tek rođeno dijete, prjesjekli su upravo pupčanu vrpcu, doktor ga predaje majici i nemilosti životu. Pored tebe prolaze djeca… […]

Read more
Ništa i Sve
On јун 15, 2019 | 0 Comments

Ništa, Od Svega ostade Ništa, Kažu, mlada si, napusti pusta umjetnička svratišta, Sve je htjelo da se pretvori u Ništa, Ništa je htjelo da postane Sve, Sve je surovo, Ne pristade da kaže Ništa, odlučno, Ne. Držim sjećana u ruci, Neka polovina srca prijeti da će pući, Kažem… Ništa… Ništa ne ostade, Ništa je htjelo […]

Read more
Grumen slobode
On јун 12, 2019 | 0 Comments

Tražimo jedno drugo u praznim sobama, U podrumima i posrnulim srcima, Tražimo duše među samoživim ljudima, Mažemo naše ožiljke tuđim putima… Dirke klavire su ostale okrnjene, Naše riječi stoje kao zločinac, posramljene, Uspomene drhte samo od sebe, hoće da budu zaboravljene, Naše oči gledaju jedne u druge, kao da krvare što su usamljene. Napravi jedan […]

Read more