Slavica Milošević
Breme Svetog i Prokletog – Poeta sacer
On септембар 24, 2020 | 0 Comments

Šta je sacer? U knjizi „Istorija i apokalipsa“ Bela Hamvaš govori o biću sacer, naime sacer ima dvojno značenje: Sramno i dostojno, prokleto i sveto, bedno i uzvišeno. Hamvaš navodi da je u drevnim vremenima sacer bio kralj, kasnije je to mogao biti vojvoda, prvosveštenik, državnik ili vojskovođa. Sacer je služio u svojstvu Sila, on […]

Read more
Montok – Sve će biti dobro
On јун 11, 2020 | 0 Comments

Gdje se nalaziš sada? Trenutno sam u Montoku… Znaš li gdje je Montok? To je naziv za iskrenu knjigu, zar ne? Taj roman je napisao Maks Friš… Montok, kao stanje duha ili kao indijanski naziv za krajnji sjeverni dio Long Ajlenda? Stanje duha…. Planeta je našla svoj mir, duhovnost je trenutno u nemiru… Kako se […]

Read more
Primitivizam nek puca književnost i dalje drži čas!
On јун 8, 2020 | 0 Comments

Pišem o nečemo o čemu nikad nisam mogla predpostaviti… Pišem o mojoj, o našoj Kraljici, pišem o njenoj istoriji i ranama, pišem o linču na književnost koji se dešava upravo sada. Glasno govorim: Čitajte ono što su vam izbacili iz lektire! Glasno kažem prije svega omladini: U knjigama ćete dobiti žeđ za istinom i ne […]

Read more
Vrati mi moje krpice – vraćam ti svoje poderotine
On март 27, 2020 | 0 Comments

„Vrati mi moje krpice Moje krpice od čistoga sna Od svilenog osmeha od prugaste slutnje Od moga čipkastoga tkiva“ Vraćam ti tvoje krpice! Poklanjam ti i moje poderotine, zamazane večnim svanućem nestanka, hladnim suncem noći i zrakom toplog mjeseca. Vraćam ti moje poderotine čija je mašta slivena krv po tvom čipkastom tkivu. „Moje krpice od […]

Read more
Podjeljenost ili jedinstvo Medejinog sopstva?
On фебруар 15, 2020 | 0 Comments

Veoma nam je poznat mit o Medeji, kćerci kolhidskog kralja koja je izdala svoju zemlju zbog ljubavi prema Jasonu, te kada ju je isti napustio da bi mu se osvetila ona ubija njihove sinove. U Euripidovoj tragediji koja je izvedena u Atini u petom vijeku stare ere, Medeja se dvoumila da li da uradi svirepi […]

Read more
Opijum za lakomislene
On јул 12, 2019 | 0 Comments

Propali glumci, propali misci, iscrpljeni muzičari, slikari koji su prosuli boje… Režiseri koji lome kamere o svoje pršljenove, daske pozorišta koje trule, prepušte su smrti. Masa nam sudi… Masa nas uhodi. Masa ništa ne zna o nama ali ipak nam presudi. Masa kaže: „Umjetnici, ma oni su ludi!“ Masa je tu koja voli naš plač […]

Read more
Trulo Sunce
On јул 7, 2019 | 0 Comments

Gasim učmale svijeće nepostojanja, Koračam preko prijateljstava koja značiše život, Predah na tren srce i suze izdaji. Tražih utjehu u noći ali me ni mrak ne sluša već me baca u ralje očaja, ne da mi da izgovorim riječi. Grkljan mi je prerezan, prsti sporo pišu dok se pršljeni grče od bola… Preko puta mene […]

Read more
Sudbina Sizifa i čekanje Goda kao bivstvo apsurda
On јул 6, 2019 | 0 Comments

Sudim Sizifu koji je kotrljao stijenu pa mu se vrati na pleća, Sudim Beketu što je perom čekao Godoa, Sudim nama, piscima što filosofija apsurda pada na podsmijeh kao sizifova stijena na nevinog čovjeka. Sudim Kamiju… „Ako se apsrd sukobljava s našim elementima nada, ako osjećamo da apsurd zahjteva, da bi ostao, neprihvatanje, vidjećemo tada […]

Read more
Prividno živ
On јул 4, 2019 | 0 Comments

Tijelo beskičmenjaka, žrtva si i taoc propalih zvijezda… Zuriš u praznu noć, ulice jedva osvjetljene dok kraj tebe prolaze… Gladni, Siti, Zasićeni smrti, Posvećeni ludaci, Propalice idealisti, Čudni, Arogantni, Nasmijani, Duše koje sebe ne prepoznaju. Gledaj, tek rođeno dijete, prjesjekli su upravo pupčanu vrpcu, doktor ga predaje majici i nemilosti životu. Pored tebe prolaze djeca… […]

Read more
Loši kockari
On јун 28, 2019 | 0 Comments

Na izmaku sam snage, Kažu da se nove budućnosti grade, Gledam u zemlju i vidim da nema nade, Snovi su nestali u vidu crne pare, Ljudi te gledaju u lice, Lažu kriju masku crne udovice, Što je bilo biće, traže nevine krivce. Polomljen, Ubijen, Ko izgorela guma savijen, Molim se Bogu, pitam zar sam bijednog […]

Read more