pjesma
Mrtva soba
On 1 јуна, 2019 | 0 Comments

Mrtva soba s hiljadu uspomena tiho se budi…. Zidovi bijahu oronuli, miris knjiga se prostirao kao vlaga, Mrtva soba, bješe moje utočište, uzela mi je srce poput nekog maga. Sada je oživjela, Pokazaše mi je živu, dok u meni je jedan dio umro, Sad su zidovi svježe okrečeni, Ona nasmijana, kao da plače, Duša ne […]

Read more
Riječi koje u očima ostaju
On 24 маја, 2019 | 0 Comments

Jutros vidjeh Sunce bez zenica, U mojoj duši presuši svaka molitva, molba i rečenica. Rosa na čelo, prsti koji drhte, Pitam se da li je ovo bio pravi put za nas koji povremeno skupljaju svoje raspale skute? Jel umjetnost bira ili mi biramo nju? Zašto nas stavlja u prazne ćoškove i napušta nas onda kada […]

Read more
Nebo bez boje
On 22 маја, 2019 | 0 Comments

Nebo kaplje neke čudne boje, Vidiš li? Nebo crveno, Sad je ljubičasto, Plavo, Nebo raznobojno, Mutno? Ne, to je sivo? Bijelo? To je oblak mog srca, Nebo prosuto munjama, Teget boja se širi, Ne spuštaj glavu, Gledaj sad kad je najzanimljivije, Nebo zlatno, Nebo srebrno, Nebo… Nebo koje nestje… Da li nebo posustaje? Okreni se, […]

Read more
Nepovratne stepenice
On 19 маја, 2019 | 0 Comments

Jednostavnost ti je na dohvat ruke, Otkini ruku! Ožiljak vapi da ti pruži pomoć, Uništi nitkova! Ti znaš mnogo, znanje te grli, Otkini mu krila, to nije za ovdje! Interes ide ka stepenicama pakla, Ne, nikako, dovedi ga, neka sjedne kraj mene. Razvrat je dobio oblik prihvaćenosti, rekla sam ti kreni užarenim pločama. Plitkoumnice, zovaćeš […]

Read more
Dositejeva 33
On 1 маја, 2019 | 0 Comments

Čitam Rembove „Pijane galije“, Pitam se jel ovaj život jeftina laž, Da li ti znaš šta li je? Mi predviđamo riječima našu sudbinu, Prolaziš pored mene i ne možeš da osjetiš našeg mora dubinu. Prolaze misli kao „Pijane galije“, Smijem se i plačem u isto vrijeme, ne znam šta mi je, Zastani i saslušaj sad […]

Read more
Ulice Beograda
On 29 априла, 2019 | 0 Comments

Ovaj grad pati, poruku ti šalje, Tebe baš briga, ti ideš dalje, Bez duše, Bez srca, Jel u tebi nešto kuca ili to krv lažno svetluca? Večeras, tmina pada mi na ramene, Šetam ovim getovima i sjećam se na prošle dane, Sjećam se tebe, prvih grafita, gledam u nebo odšivaju se rane. Gledam naše slike, […]

Read more
Pjesma od zore satkana
On 23 јануара, 2019 | 0 Comments

Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]

Read more