Beograd
Vatra i Ništa
On 21 јуна, 2020 | 0 Comments

POHVALA VATRI „Ona nema nikoga osim sunca i mene“ – Branko Miljković Bijedna je ona poezija koja bistru vodu i pretvori je u vrtlog oštrog vira. Univerzum ti je svjedok da ona vrijedi, da kao mač koji probija tešku kost boli. Ona koristi najnježnije paukove mraže da bi te saplela u ambis istine gdje osjećaš […]

Read more
Primitivizam nek puca književnost i dalje drži čas!
On 8 јуна, 2020 | 0 Comments

Pišem o nečemo o čemu nikad nisam mogla predpostaviti… Pišem o mojoj, o našoj Kraljici, pišem o njenoj istoriji i ranama, pišem o linču na književnost koji se dešava upravo sada. Glasno govorim: Čitajte ono što su vam izbacili iz lektire! Glasno kažem prije svega omladini: U knjigama ćete dobiti žeđ za istinom i ne […]

Read more
Nebo bez boje
On 22 маја, 2019 | 0 Comments

Nebo kaplje neke čudne boje, Vidiš li? Nebo crveno, Sad je ljubičasto, Plavo, Nebo raznobojno, Mutno? Ne, to je sivo? Bijelo? To je oblak mog srca, Nebo prosuto munjama, Teget boja se širi, Ne spuštaj glavu, Gledaj sad kad je najzanimljivije, Nebo zlatno, Nebo srebrno, Nebo… Nebo koje nestje… Da li nebo posustaje? Okreni se, […]

Read more
Bez posvete
On 21 маја, 2019 | 0 Comments

Neka muzika tiha sećanja kotrlja, znam da sam ti bila otrcana mrlja, Sve beše svetlo iako kiša lila je Tu noć kad se slivalo nebo poljubio u čelo si me Da li se opraštao, Jel kažu to je stil asfalta, Ipak si se vratio I pokucao na vrata, A ja slaba i hrabra bez tebe […]

Read more
Opravdanje
On 21 маја, 2019 | 0 Comments

Sve krvi i porijekla u meni pritajeno ćute. Okrenem glavu, ne govorim više o njima, jer takva su lica, sude iz priča ne pitajaću za rane. Što pričati? Kome pričati? Gluvima koji i dalje misle da ste prevrtljii preverant? Meni samo srce govori i voli, voli moje predke, krv, sve nasleđeno, volim sve koji ne […]

Read more
Nepovratne stepenice
On 19 маја, 2019 | 0 Comments

Jednostavnost ti je na dohvat ruke, Otkini ruku! Ožiljak vapi da ti pruži pomoć, Uništi nitkova! Ti znaš mnogo, znanje te grli, Otkini mu krila, to nije za ovdje! Interes ide ka stepenicama pakla, Ne, nikako, dovedi ga, neka sjedne kraj mene. Razvrat je dobio oblik prihvaćenosti, rekla sam ti kreni užarenim pločama. Plitkoumnice, zovaćeš […]

Read more
Nepovratno vrijeme
On 6 маја, 2019 | 0 Comments

Vratio si me u jedno vrijeme gdje me nisi smio vraćati. Pregaženo vrijeme, ono koje se još uvjek trudi da zaboravi sebe ali ja njega ne mogu. Noću se kasapimo sjećanjima, morama, otvorenih očiju ga kunem a on mi kapke polako sklapa. Vratio si me u jedno vrijeme koje nisi smio spominjati. Te ulice su […]

Read more
Dositejeva 33
On 1 маја, 2019 | 0 Comments

Čitam Rembove „Pijane galije“, Pitam se jel ovaj život jeftina laž, Da li ti znaš šta li je? Mi predviđamo riječima našu sudbinu, Prolaziš pored mene i ne možeš da osjetiš našeg mora dubinu. Prolaze misli kao „Pijane galije“, Smijem se i plačem u isto vrijeme, ne znam šta mi je, Zastani i saslušaj sad […]

Read more
Ulice Beograda
On 29 априла, 2019 | 0 Comments

Ovaj grad pati, poruku ti šalje, Tebe baš briga, ti ideš dalje, Bez duše, Bez srca, Jel u tebi nešto kuca ili to krv lažno svetluca? Večeras, tmina pada mi na ramene, Šetam ovim getovima i sjećam se na prošle dane, Sjećam se tebe, prvih grafita, gledam u nebo odšivaju se rane. Gledam naše slike, […]

Read more