Blog
Opravdanje
On мај 21, 2019 | 0 Comments

Sve krvi i porijekla u meni pritajeno ćute. Okrenem glavu, ne govorim više o njima, jer takva su lica, sude iz priča ne pitajaću za rane. Što pričati? Kome pričati? Gluvima koji i dalje misle da ste prevrtljii preverant? Meni samo srce govori i voli, voli moje predke, krv, sve nasleđeno, volim sve koji ne […]

Read more
Nepovratne stepenice
On мај 19, 2019 | 0 Comments

Jednostavnost ti je na dohvat ruke, Otkini ruku! Ožiljak vapi da ti pruži pomoć, Uništi nitkova! Ti znaš mnogo, znanje te grli, Otkini mu krila, to nije za ovdje! Interes ide ka stepenicama pakla, Ne, nikako, dovedi ga, neka sjedne kraj mene. Razvrat je dobio oblik prihvaćenosti, rekla sam ti kreni užarenim pločama. Plitkoumnice, zovaćeš […]

Read more
Nepovratno vrijeme
On мај 6, 2019 | 0 Comments

Vratio si me u jedno vrijeme gdje me nisi smio vraćati. Pregaženo vrijeme, ono koje se još uvjek trudi da zaboravi sebe ali ja njega ne mogu. Noću se kasapimo sjećanjima, morama, otvorenih očiju ga kunem a on mi kapke polako sklapa. Vratio si me u jedno vrijeme koje nisi smio spominjati. Te ulice su […]

Read more
Dositejeva 33
On мај 1, 2019 | 0 Comments

Čitam Rembove „Pijane galije“, Pitam se jel ovaj život jeftina laž, Da li ti znaš šta li je? Mi predviđamo riječima našu sudbinu, Prolaziš pored mene i ne možeš da osjetiš našeg mora dubinu. Prolaze misli kao „Pijane galije“, Smijem se i plačem u isto vrijeme, ne znam šta mi je, Zastani i saslušaj sad […]

Read more
Ulice Beograda
On април 29, 2019 | 0 Comments

Ovaj grad pati, poruku ti šalje, Tebe baš briga, ti ideš dalje, Bez duše, Bez srca, Jel u tebi nešto kuca ili to krv lažno svetluca? Večeras, tmina pada mi na ramene, Šetam ovim getovima i sjećam se na prošle dane, Sjećam se tebe, prvih grafita, gledam u nebo odšivaju se rane. Gledam naše slike, […]

Read more
Pjesma od zore satkana
On јануар 23, 2019 | 0 Comments

Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]

Read more
Kameni ljudi
On јануар 16, 2019 | 0 Comments

Prevrćemo stranice napretka, Vratimo se pet koraka unazad, Gledamo u tačku koju crta daljina, Trznemo se, Maknemo ruku s ramena koja nas je potapšala. Na tren se izgublla vjera u sebe, u sve ono što je bila suština bivstva. Ne govori mi o ljudima, znaš Niče je govorio:„Budala je onaj ko se sapliće o kamenje […]

Read more
Sudbina umjetnosti
On јануар 14, 2019 | 0 Comments

Da li je istinska umjetnost osuđena na Mocartovu jamu ili Betovenov aplauz? “Odustao sam prije rođenja, drugačije i nije moguće, ali rođenje mora da se desi, on je bio taj, ja sam bio unutra, ja to tako vidim, on je onaj koji je plakao, koji je video svijetlo, ja nisam plakao, ja nisam video svijetlo, […]

Read more
Sinoć sam prevrtao svemir
On октобар 2, 2018 | 0 Comments

Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja […]

Read more
Ko ti je uzeo krila? Ko ti je zapekao riječi?
On септембар 30, 2018 | 0 Comments

Da li želiš malo moje neosoljene krvi na tvom dlanu? Želiš li da te odvededem po mojim šumama traženja i gubljenja? Da skočimo sa stijene u more beskraja i da se gledamo u oči pune ponosa, ljubavi, vatre i hladnoće koje polako jede plavetnilo? Želip li da upalim izgorijele svijeće koje su tananao potpaljivale moje […]

Read more