Blog
Sinoć sam prevrtao svemir
On октобар 2, 2018 | 0 Comments

Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam svemir. Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao kamen koji neće da te izbaci iz ureza. Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja […]

Read more
Jerusalimu
On октобар 1, 2018 | 0 Comments

Gledam ti u zlatne oči Jerusalime, pogled moj poginje glavu pred raspeću nevjere, vjere i bespuća, čuješ li moj krik i moje nade, vječni grade Vječnosti i svanuća? Dozivam te u snu Jerusalime, ostavljam poruke na Zidu plača, šetam tvojim kvartovima i pitam se kad će doć vrijeme da se smiri ludilo rata i mača. […]

Read more
Ko ti je uzeo krila? Ko ti je zapekao riječi?
On септембар 30, 2018 | 0 Comments

Da li želiš malo moje neosoljene krvi na tvom dlanu? Želiš li da te odvededem po mojim šumama traženja i gubljenja? Da skočimo sa stijene u more beskraja i da se gledamo u oči pune ponosa, ljubavi, vatre i hladnoće koje polako jede plavetnilo? Želip li da upalim izgorijele svijeće koje su tananao potpaljivale moje […]

Read more
Kafkin „Proces“ i predviđanje tada nepredvidivog
On септембар 27, 2018 | 0 Comments

„Ljudima su potrebne knjige koje budu kao udarac pesnice po glavi. Knjiga moraju da bude sjekira za zaleženo more u nama“ – Franc Kafka Ovako je govorio Austijanac, porijeklom Jevrejin koji je napisao jedan od može se reći najmističnijih klasika svih vremena „Proces“. Da li je proces bio predviđanje Holokausta ili da li je Kafka […]

Read more
Četri zida vječnosti
On септембар 23, 2018 | 0 Comments

Ne budite mrtve krvi što se zapekoše od koraka napuštenih. Ćutite. Ne budite mrtve lađe čijeg su lađara valovi nemilosrdno udavili, vatre silnih duša se ne smilovaše dok je pružao ruku za spas. Ne budite uspavano dijete, koje se probuditi neće u čovjeku, nekima su surovi rasporili osmjeh i sjaj u očima. Ne budite moje […]

Read more
Mrtve baklje
On септембар 15, 2018 | 0 Comments

Večeras su gorijele baklje, jake kao otkucaji srca pred umirućem, Večeras je jedva osvanulo jedno lice, kažu bilo je pred uginućem. Palila sam svijeće da slijepim očima dam malo svijetla u tunelu mraka, nego se sviće izgasiše, dunu neki vjetar na njih se obruši kao pokvarena ledina, oronula santa. Hodala sam ulicama velikih gradova, prsti […]

Read more
Oštar kamen od sna i svile
On септембар 14, 2018 | 0 Comments

Satkali mi nesanicu svilene riječi izdaje i samoće, govorili su da će brzo otići i da samo žele tu noć biti kraj mene… Svila mi je milovala lice, kao slučajno mi je šaputala sve moje boli, samoća je pritiskala srce, ostala sam da ćutim jer i kapci su me izdali, ne daju mi da zaspim […]

Read more
Opelo mjeseca u teatronu
On септембар 14, 2018 | 0 Comments

Napušteni teatron sahranjuje moju dušu… Glumci prolaze kao silujete kroz moje lice i kožu…Koliko riječi, likova, pisaca, knjga…. Reflektori, to svjetlo u teatru je suviše jako, blista kao mjesec koji je odlučio da mi umre na rukama. Prolaze, čitaju Šekspira, trujem se Balzakom, i dobijam cvijeće Bodlera. Divne li noći, divnog li teatrona, samog napuštenog […]

Read more
Hladne vatre
On септембар 5, 2018 | 0 Comments

Kad me ne bude, pašće mi hladne vatre na grudi, vatre uspavane će se u ppepeo pretvoriti. Možda će žamor misli moje sobe na trenutak zaćutati, možda će te misli ostati u mom tijelu da skrivene odu sa mnom. Kad me ne bude, ledine će se otopiti sa usana i grla, neizgovoreno će ostati prećutano, […]

Read more
Takvi smo mi pisci… satkani od bola…težine i vječnosti koju daruemo drugima
On септембар 1, 2018 | 0 Comments

Pisci… Skovani od bakra, leda, duše pred uimranjem i srca u tražnji…. Pisci, da, mi smo oni sa hiljadu likova i misli u glavi a posvećujemo tajno sve osim života samo jednom licu… Pisci… Mislim da nas je teško razumjeti, savladati našu krv, probiti bit naših zenica koja tinja za nečim novim i istovremeno tuguje […]

Read more