Blog
Mrtve baklje
On септембар 15, 2018 | 0 Comments

Večeras su gorijele baklje, jake kao otkucaji srca pred umirućem, Večeras je jedva osvanulo jedno lice, kažu bilo je pred uginućem. Palila sam svijeće da slijepim očima dam malo svijetla u tunelu mraka, nego se sviće izgasiše, dunu neki vjetar na njih se obruši kao pokvarena ledina, oronula santa. Hodala sam ulicama velikih gradova, prsti […]

Read more
Oštar kamen od sna i svile
On септембар 14, 2018 | 0 Comments

Satkali mi nesanicu svilene riječi izdaje i samoće, govorili su da će brzo otići i da samo žele tu noć biti kraj mene… Svila mi je milovala lice, kao slučajno mi je šaputala sve moje boli, samoća je pritiskala srce, ostala sam da ćutim jer i kapci su me izdali, ne daju mi da zaspim […]

Read more
Opelo mjeseca u teatronu
On септембар 14, 2018 | 0 Comments

Napušteni teatron sahranjuje moju dušu… Glumci prolaze kao silujete kroz moje lice i kožu…Koliko riječi, likova, pisaca, knjga…. Reflektori, to svjetlo u teatru je suviše jako, blista kao mjesec koji je odlučio da mi umre na rukama. Prolaze, čitaju Šekspira, trujem se Balzakom, i dobijam cvijeće Bodlera. Divne li noći, divnog li teatrona, samog napuštenog […]

Read more
Hladne vatre
On септембар 5, 2018 | 0 Comments

Kad me ne bude, pašće mi hladne vatre na grudi, vatre uspavane će se u ppepeo pretvoriti. Možda će žamor misli moje sobe na trenutak zaćutati, možda će te misli ostati u mom tijelu da skrivene odu sa mnom. Kad me ne bude, ledine će se otopiti sa usana i grla, neizgovoreno će ostati prećutano, […]

Read more
Takvi smo mi pisci… satkani od bola…težine i vječnosti koju daruemo drugima
On септембар 1, 2018 | 0 Comments

Pisci… Skovani od bakra, leda, duše pred uimranjem i srca u tražnji…. Pisci, da, mi smo oni sa hiljadu likova i misli u glavi a posvećujemo tajno sve osim života samo jednom licu… Pisci… Mislim da nas je teško razumjeti, savladati našu krv, probiti bit naših zenica koja tinja za nečim novim i istovremeno tuguje […]

Read more
Atini
On септембар 1, 2018 | 0 Comments

Zatišje noći, na rukama mi inspiracija Atine spava, Kada i gdje li ću poći ne zna ni san ni java. Antika me budi, koračam i udišem kamen nadahnuća, Ovaj grad me iz lošeg probudi i postade luka mira sadašnjeg, pogled dubokog nekog čudnog bespuća. Okrećem se, ne znam nikog, Znam sam samo za Aristotela, Sokrata, […]

Read more
Ljudi od gline
On август 20, 2018 | 0 Comments

Na meni se pleli Prometejevi čelici od gline, Ukradena vatra s Olimpa mi vazduh uze, Orao što ga prikova za Kavkaz nije uspio da mi snagom izliječi suze. Mojom krvlju teku Sokratove riječi, jer nisu bile slatke i poslušne kakvu masa voli da čuje, U mom srcu se digoše vatre jake i ne dadoše duši […]

Read more
Nepokorna pjesma
On август 18, 2018 | 0 Comments

Pokoravam se Nebu i moru, Bakljama i čelicima što umriješe u meni, Pokovaram se prokletom umoru, Što istinu bez trunke stida iscijedi. Čutim, jer onaj ko ne govori u njemu sve plače, Ja hodam ali stojim jer i oni koji hodaju znaju da na koljenima kleče, Suze krijem ispod maske snage i ne priznajem da […]

Read more
Naopaka istina
On август 14, 2018 | 0 Comments

Sijecite otkinuto, Kidajte otkinuto, Udarajte lažima na istinu koja je bičevana okrenula leđa. Kličite, Radujte se, Smijte se, Tpšite, Još jače da vas svi čuju! Gazite ogoljena tijela, rušite zidove pravde! Od neistine hoćete rogobatnu utvaru da napravite, Dok još možete gazite, jer za ljudsko samo izgažen zna, Na prstima krv osjećam, kaplje kad vidi […]

Read more
Odlomak intertekstualne pesme „Trenuci“ naslovljena je „Piče sa Borhesom
On август 13, 2018 | 0 Comments

Dakle navoodnicima su piščevi sihovi, oni što nemaju navodnike su moji. Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.” Kišobran? Šta je to, volim kad mi kiša kvasi izlomljeno tijelo, oporavi me malo, spremi me za to nešto […]

Read more