Blog
Riječi koje u očima ostaju
On мај 24, 2019 | 0 Comments

Jutros vidjeh Sunce bez zenica, U mojoj duši presuši svaka molitva, molba i rečenica. Rosa na čelo, prsti koji drhte, Pitam se da li je ovo bio pravi put za nas koji povremeno skupljaju svoje raspale skute? Jel umjetnost bira ili mi biramo nju? Zašto nas stavlja u prazne ćoškove i napušta nas onda kada […]

Read more
Nebo bez boje
On мај 22, 2019 | 0 Comments

Nebo kaplje neke čudne boje, Vidiš li? Nebo crveno, Sad je ljubičasto, Plavo, Nebo raznobojno, Mutno? Ne, to je sivo? Bijelo? To je oblak mog srca, Nebo prosuto munjama, Teget boja se širi, Ne spuštaj glavu, Gledaj sad kad je najzanimljivije, Nebo zlatno, Nebo srebrno, Nebo… Nebo koje nestje… Da li nebo posustaje? Okreni se, […]

Read more
Bez posvete
On мај 21, 2019 | 0 Comments

Neka muzika tiha sećanja kotrlja, znam da sam ti bila otrcana mrlja, Sve beše svetlo iako kiša lila je Tu noć kad se slivalo nebo poljubio u čelo si me Da li se opraštao, Jel kažu to je stil asfalta, Ipak si se vratio I pokucao na vrata, A ja slaba i hrabra bez tebe […]

Read more
Opravdanje
On мај 21, 2019 | 0 Comments

Sve krvi i porijekla u meni pritajeno ćute. Okrenem glavu, ne govorim više o njima, jer takva su lica, sude iz priča ne pitajaću za rane. Što pričati? Kome pričati? Gluvima koji i dalje misle da ste prevrtljii preverant? Meni samo srce govori i voli, voli moje predke, krv, sve nasleđeno, volim sve koji ne […]

Read more
Nepovratne stepenice
On мај 19, 2019 | 0 Comments

Jednostavnost ti je na dohvat ruke, Otkini ruku! Ožiljak vapi da ti pruži pomoć, Uništi nitkova! Ti znaš mnogo, znanje te grli, Otkini mu krila, to nije za ovdje! Interes ide ka stepenicama pakla, Ne, nikako, dovedi ga, neka sjedne kraj mene. Razvrat je dobio oblik prihvaćenosti, rekla sam ti kreni užarenim pločama. Plitkoumnice, zovaćeš […]

Read more
Nepovratno vrijeme
On мај 6, 2019 | 0 Comments

Vratio si me u jedno vrijeme gdje me nisi smio vraćati. Pregaženo vrijeme, ono koje se još uvjek trudi da zaboravi sebe ali ja njega ne mogu. Noću se kasapimo sjećanjima, morama, otvorenih očiju ga kunem a on mi kapke polako sklapa. Vratio si me u jedno vrijeme koje nisi smio spominjati. Te ulice su […]

Read more
Dositejeva 33
On мај 1, 2019 | 0 Comments

Čitam Rembove „Pijane galije“, Pitam se jel ovaj život jeftina laž, Da li ti znaš šta li je? Mi predviđamo riječima našu sudbinu, Prolaziš pored mene i ne možeš da osjetiš našeg mora dubinu. Prolaze misli kao „Pijane galije“, Smijem se i plačem u isto vrijeme, ne znam šta mi je, Zastani i saslušaj sad […]

Read more
Ulice Beograda
On април 29, 2019 | 0 Comments

Ovaj grad pati, poruku ti šalje, Tebe baš briga, ti ideš dalje, Bez duše, Bez srca, Jel u tebi nešto kuca ili to krv lažno svetluca? Večeras, tmina pada mi na ramene, Šetam ovim getovima i sjećam se na prošle dane, Sjećam se tebe, prvih grafita, gledam u nebo odšivaju se rane. Gledam naše slike, […]

Read more
Pjesma od zore satkana
On јануар 23, 2019 | 0 Comments

Žive žice grče tijelo, Sijenka ili novorođenče bih voljela da budem, Novorođenče na planeti bez krvi i suza, bez okova, bez osakaćenih lica, slijepih, gluvih…. Žice bih voljela da skinem na ovom svijetu… Previše su vezale srce od ljudskih ruku satkane, Previše su stegle žile da i krv moli da popuste…. Ono što surove ruke […]

Read more
Kameni ljudi
On јануар 16, 2019 | 0 Comments

Prevrćemo stranice napretka, Vratimo se pet koraka unazad, Gledamo u tačku koju crta daljina, Trznemo se, Maknemo ruku s ramena koja nas je potapšala. Na tren se izgublla vjera u sebe, u sve ono što je bila suština bivstva. Ne govori mi o ljudima, znaš Niče je govorio:„Budala je onaj ko se sapliće o kamenje […]

Read more